Prva od dragih nam starina s kojom smo odrastali i poistovjećivali se i nakon koje Bukovac nikad više neće biti tek dio Zagreba, dječji je klasik vječnog zagrebačkog dečka Zvonimira Milčeca, "Zvižduk s Bukovca". Premijera, koja je ujedno i praizvedba tog romana, koliko god to čudno zvučalo, najavljena je za 1. listopada, a opasno dobar autorski duo čine Ana Prolić koja potpisuje adaptaciju i redatelj Mario Kovač.
Za one koji su zaboravili što se na tom Bukovcu događa i tko tu koga zviždaljkom po glavi, mali podsjetnik: Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo učenici su petog razreda koji se prije ludih avantura sastaju na križanju Gornjeg Bukovca. Tu su i debeli trgovac Špoljarić, Gizina obitelj i stari mudri razrednik Deščak, koji zna reći kako u životu sve treba znati, pa i zviždati, odaslavši tako antologijski zvižduk s nekog davnog Bukovca.
Nakon lektirnog naslova slijedi jedna od omiljenih stripovskih junakinja generacija i generacija malih i velikih obožavatelja jedinstvenog Ivice Bednjanca. Riječ je o Durici, koja će u predstavi "Durica - male ljubavi" scenski oživjeti već 12. studenog uz autorski pokos jakih pocoloco snaga - dramatizaciju potpisuje Dunje Fajdić, a režiju Renata Carola Gatica.
Mali podsjetnik za zaboravne na nezaboravnu Duricu: najmlađa je junakinja Ivice Bednjanca, nastala na sliku i priliku njegove kćeri. Nestašna je i simpatična sedmogodišnjakinja, smeđe raščupane kose, ima prijatelje Bibija i Dodu, a ljubomorna je na Lelu u koju je zaljubljen Bibi. Kao što joj i ime govori, Durica se često duri, a ponekad i viče.
Redom lektira - skoro lektira - lektira stižemo do prvog modernog pjesnika za djecu, "oca" Zvonimira Baloga i prijatelja, jednog, jedinog i neponovljivog Grigora Viteza. Njegov slavni igrokaz u stihu "Plava boja snijega" planiran je za veljaču 2017. godine, a režiju potpisuje Leo Katunarić, kojeg s radošću sve češće viđamo po kazalištima koja se obraćaju djeci.
Mali plavi podsjetnik: u dalekom kraljevstvu vlada kralj Karaslav koji ima lude ideje i želi zapovijedati ne samo ljudima, nego i prirodom te odluči da njegovim kraljevstvom pada plavi snijeg. I dok kralj hirom hiruje, njegova kći, princeza Krizantema, nedopušteno ljubuje s pastirom Kaloperom. To što je Kaloper pastir, a Krizantema princeza možda i ne bi bilo toliko strašno da Kaloper uporno ne tvrdi kako snijeg nije plave boje.
Za kraj sezone Žar ptica nam je pripremila još jedan, iako nešto mlađi, lektirni naslov. Riječ je o praizvedbi romana za mlade Mire Gavrana, "Kako je tata osvojio mamu". Dramatizaciju i ovdje potpisuje Ana Prolić, a režiju Slađana Kilibarda, koja još nije kod nas režirala predstave za djecu, ali je pokupila mali vagon nagrada s Gavellinom predstavom "Kolovoz u okrugu Osage".
Osvajački podsjetnik: Glavni lik romana dječak Antun priča nam priču kako je tata ponovo morao osvojiti mamu, a u priču će ubaciti i svoju djevojku Bernardu i koješta još.
Na kraju našeg malog osvrta na papirnatu sezonu Žar ptice možemo reći kako nam se spoj naslova i redatelja čini vrlo dobrim, no nedostaje ozbiljnijeg promišljanja suvremenih problema i života današnje djece i mladih na njima razumljiv način, odnosno predstava po novim tekstovima ili promišljenih autorskih projekata.