Dragi Petre, možeš li nam na početku razgovora predstaviti „Ludrum Fest“ i samu ideju s kojom ste ga pokrenuli?

Evo za početak, pozdrav svim sadašnjim i budućim čitateljima Kritikaza! Međunarodni festival „Ludrum“ nastao je kao želja svih stanovnika općine Lovreć za kulturnim sadržajem. „Ludrum” ili „Ludrum Fest” godišnji je festival umjetnosti koji se održava u ljetnim mjesecima (19.07. – 24.07.) na raznim autentičnim lokacijama naše općine Lovreć. Pronalazeći uzor u velikim svjetskim festivalima u Edinburghu, Avignonu i Sibiuu, „Ludrum” želi ponosno stasati uz svoju veliku braću. Za vrijeme festivala, naši gosti, umjetnici, osim što aktivno sudjeluju u samom programu festivala, također održavaju razne radionice za sve zainteresirane sudionike i upoznaju običaje našeg kraja.

Kako je festival produkcijski organiziran?

Posebno bih istaknuo da su svi gosti smješteni po selima naše općine, a time želimo omogućiti kulturnu razmjenu i oplemenjivanje svih stanovnika i gostiju uključenih u rad festivala „Ludrum“ i gostiju uključenih u rad festivala „Ludrum“ i udruge KUŠU Lovreć. Dovodeći umjetnike u naš zavičaj, želimo očuvati kulturnu baštinu i stvoriti prostor u kojem će se na radost svih okupljenih slaviti umjetnost. Poštivanjem tradicije i običaja koji su stoljećima uklesani u kamene mramore, tradicionalne pjesme, ples, nošnje, želimo na isti način svjedočiti životu koji se nekoć odvijao, koji se odvija i koji će se odvijati u našem mjestu.

Prošle godine si krenuo sa studentima osječke akademije kao specijalnim gostima festivala. Koji su bili njihovi zadaci i kako su reagirali s jedne strane oni, a kako posjetitelji festivala?

Da, prošle godine smo entuzijastično zaplovili u neistražene festivalske vode s iskusnim moreplovcima i prebrodili smo sve nedaće. Njihovi zadaci su bili stopljeni u jedan veliki, pedagoški zadatak, a to je prenošenje stečenog znanja onim najmlađima. Kako kaže veliki Einstein, „ako znaš djetetu objasniti, tada si i ti shvatio“ i držim da su oni tu jednadžbu majstorski riješili na oduševljenje svih prisutnih.

Kad si već spomenuo prenošenje znanja, što ti se čini najvažnijim dijelom festivala – radionice, predstave ili druženje?

Mislim da je svaki segment festivala jako bitan i da, kako držimo do jedne stvari, tako držimo do svih ostalih. Ne bi izdvajao ništa, možda ljude, djecu, oni su najvažniji, na njima svijet ostaje, jačamo ruke onih koji će ga držati... Da, djeca su najvažnija.

Nakon ovog poduljeg uvoda, vrijeme je da nam predstaviš program 2. Ludrum festa. Što će gledatelji moći pogledati, a u čemu sudjelovati?

Gledatelji mogu sudjelovati u svim dijelovima programa. On se sastoji od  više radionica: Jedna od njih je radionica  „blackout“ poezije koju vodi prof. Zvonimira Olujić. Imamo, također, radionicu glume i animacije koju predvode studenti Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Oni, ujedno, izvode i dvije predstave. Jedna od njih je Tunja Andrije Krištofa, a druga Bajka, u kojoj će izvođači na originalan način scenski oživiti tradicionalnu bajku iz našeg podneblja. Tradicijski ples i pjevanje približit će nam gospođa Ana Šakić iz KUD-a Dikovača, profesor Alen Čelić održat će radionicu iz mima, a Jiu Jitsu majstor Dominik Livaja radionicu samoobrane. Predvođeni vrhunskim voditeljima u svakoj radionici, mislim da će sudionici uživati.

Ne sumnjam u tome. Što ste pripremili u glazbenom dijelu programa?

Imamo tri koncerta koji  su smješteni na autentične lokacije naše općine Lovreć. Riječ je o koncertima klasične glazbe i tradicionalne slavonske glazbe u izvedbi tamburaškog sastava SlavoniArta. Čine ga dečki Luka Juriša, Domagoj Rodić, Martin Marijanović i Sebastijan Kovačević o kojima ne treba puno govoriti jer njihove nagrade dovoljno zbore, oni osvajaju sva državna i međunarodna natjecanja u instrumentima kojima maestralno vladaju, a odlučili su nas posjetiti ove godine i uveličati naš festival. Za stranu  glazbu je zadužen bend New Gondoliersi predvođeni našim sjajnim profesorom Alenom Čelićem.

Imate u programu i jedno veliko ime.

Tako je. Masterclass će  održati svima poznat i drag glumac iz našeg kraja, gospodin Vedran Mlikota.

Kako se šapuće, nećete se zadržati samo na hrani za dušu…

Točno. Zadnji dan festivala imamo veliki  P&P event (op.a. Petar i prijatelji) koji započinje popodnevnim gastro sajmom na koji dolaze svi OPG-ovi i poduzetnici iz našeg kraja, a u večernjim satima imamo gostovanje klape Galuna iz Imotskog, pokazivanje onoga što su  polaznici naučili kroz radionice na festivalu i uručivanje prigodnih nagrada. Ove smo godine uveli nagradu za životno djelo Laurentius. Čast da dobije prvi Laurentius pripala je našem dugogodišnjem profesoru iz Osnovne škole S.S. Kranjčević Lovreć, gospodinu učitelju Petru Ujeviću za osobiti doprinos i ostvarenja u području kulturno-umjetničkog stvaralaštva, odgoja i obrazovanja te očuvanja baštine.

Nakon iscrpnog predstavljanja vrlo zanimljivog programa, reci mi što djeci, njihovim roditeljima, bakama, djedovima… znači jedno ovakvo događanje?

Ogromnu čast i privilegiju. Gostoprimstvo naših ljudi je nadaleko poznato, a ovako će odjeknuti još dalje. Ujedno, posebna je to prilika za steći nova poznanstva i prijateljstva. Svi nestrpljivo čekaju početak događanja.

Što misliš, kakav će biti utjecaj festivala s godinama koje slijede?

Smatram da će utjecati jako pozitivno i da ćemo mi svi rasti u bolje ljude kako festival bude s nama odrastao.

Koji su planovi s festivalom, ali i kulturnim i kazališnim životom u Lovreću u godinama pred nama?

Imamo veliko srce pa su nam i planovi veliki. Kako sam spomenuo, želimo ga pretvoriti u mjesto gdje se na radost okupljenih slavi umjetnost, dovodeći svjetska imena iz svih grana umjetnosti u naš zavičaj i u godinama pred nama vidim dva mjesta gdje će se to realizirati. Kazališna zgrada i jedan veliki amfiteatar koji može parirati svjetskim produkcijama.

Okrenimo se malo tebi. Osim ljubavi prema glumi i lutkarstvu, pokazao si se kao izuzetno vješt organizator i producent. Gdje se sve vidiš u godinama pred nama?

Ovim tempom ako nastavim vidim se ispod Gradine (groblje). Šalu na stranu, da parafraziram Shakespearea, čovjek za života igra mnogo uloga, tako da ne mogu nabrojiti gdje se sve vidim, ali vam mogu pokazati kad tamo dođem.

Držim te za riječ. I sliku. Vidiš li za sebe nakon diplome mjesto u Lovreću?

I to je jedna od vizija.

Bi li volio oživiti glumački i lutkarski život mjesta?

Apsolutno da.

Što bi jednom takvom mjestu, ali i mjestima okolo, značila jedna stalna glumačka družina? Ima li mjesta za nju? Bi li se primio toga?

Značilo bi sve na svijetu i za nju sigurno mjesta ima jer, kako veli Hamlet, glumci su oblik i otisak društva, a mislim da naši ljudi gotive jako svoje perjanice u umjetnosti i to bi sigurno i pokazali. Bih li se ja primio toga ili ne bih pitanje je sad, ne znam, vrijeme će pokazati…