LUTKOSRIJEDA: DAVID PETROVIĆ, GLUMAC I LUTKAR GKL-A RIJEKA
„Nedostaje nam hrabrosti da se upustimo u lutkarstvo za odrasle“
U ovotjednoj Lutkosrijedi ugostili smo energetski motor i bombu pozitive Gradskog kazališta lutaka Rijeka, glumca i lutkara Davida Petrovića s kojim smo s osmjesima na licima porazgovarali o lutkarskom jučer-danas-sutra i koječemu još
Objavljeno: 28.9.2020. 10:17:00
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
David Petrović / Privatni album

Dragi Davide, dugo si u ansamblu GKL-a Rijeka i radio si, prošao i vidio puno toga s njim. Kako iz tog svog već sad prilično širokog kuta gledaš na dosadašnje hrvatsko lutkarstvo u odnosu na međunarodno? Jesmo li u toku, kaskamo li, jesmo li u nekim aspektima možda ispred?

Gledam pozitivno i obećavajuće i smatram da je u rangu s međunarodnim. Smatram da ne kaskamo toliko koliko se misli, a to pokazuju i rezultati naših kazališta na domaćim i međunarodnim festivalima. U nekim se europskim zemljama više ulaže u lutkarstvo i infrastrukturu pa samim time kazališta imaju bolje predispozicije za stvaranje raznih projekata. Također, razumljivo je da se u financijski bogatijim zemljama može više odvajati za istraživačke projekte koji razvijaju lutkarstvo primjerice u smjeru terapije, potom prema odrasloj publici ili bebama. No mislim da smo i mi zagrebali u sve te segmente, bez obzira što se često borimo s manjkom sredstava i mogućnosti. Velika se volja vidi i osjeća kod pojedinih redatelja i mladih lutkara koji našem lutkarstvu daju svježinu te ponekad iz autorskih projekata nastaju genijalne predstave s vrlo malo novaca.

Koji su po tvom mišljenju najsvjetliji trenuci hrvatskog lutkarstva?

Čini mi se da svijetli trenuci našeg lutkarstva često idu paralelno s onim tamnim. Neke od najvažnijih vidim u zadiranju u prije spomenute sfere lutkarstva za odrasle, ali, s druge strane, zbog manjka dobre promocije i uopće edukacije društva često je izostao odaziv publike na takve projekte koji su ubrzo padali u drugi plan i gasili se, budući da se u Hrvatskoj lutkarstvo i dalje doživljava isključivo kao dječji medij. Također, nažalost, moram spomenuti stopiranje pojedinih projekata zbog manjka interesa za istraživanje. Meni divan, svijetli trenutak bila je, primjerice, suradnja našeg kazališta s irskim kazalištem u smjeru razvoja lutkarskih predstava, performansa za djecu s raznim spektrima autizma. Razvoj lutkarstva u smjeru terapije također je pozitivan trenutak u hrvatskom lutkarstvu jer znači da idemo dalje, da se razmišlja malo drugačije, da ne ostajemo isključivo na crnoj kutiji i uveseljavanju djece. Naravno i to uveseljavanje djece je svijetli dio mog posla jer na kraju je najvažnije stvarati pozitivnu poruku i sreću kod najmanjih.


GKL Rijeka, Romeo (i Giulietta), red. Lary Zappia

Kako bi definirao fazu u kojoj se naše lutkarstvo nalazi u posljednje vrijeme?

Mislim da se trenutno nalazi u fazi smjene generacija. Dosta je mladih ljudi posljednjih godina zaposleno ili surađuje s kazalištima, čemu su uvelike pridonijeli Akademija za umjetnost i kulturu u Osijeku i ravnatelji koji u mladima vide novu energiju. Takav balans između „stare škole“ i mladih lutkara savršen je spoj za dobar rad u svim segmentima teatra.

Što bi istaknuo kao loše, a što kao jake strane naše lutkarske trenutnosti?

Rekao bi da mu najviše nedostaje hrabrosti i odvažnosti da se kazališta upuste u lutkarstvo za odrasle, kao što je to slučaj u nekim europskim zemljama. Nedostaje kapitala i edukacije društva, što sam ranije spomenuo. Mislim da nezavisne mlade umjetničke organizacije nemaju dovoljno potpore za istraživačko stvaranje, a gradska kazališta većinom idu na nešto provjereno. S druge strane, po mom je mišljenju najveća prednost što se našim domaćim autorima daje više prilika da se njihovi autorski tekstovi oživljavaju kroz lutkarski medij.


GKL Rijeka, Beba Bebač, autorski projekt Davida Petrovića za najmlađe

Možeš li istaknuti neke umjetnike s čijim si se radom susreo, a koji su te se posebno dojmili i koji ti se čine kao dobar putokaz u sutra?

Surađivao sam s puno umjetnika iz lutkarskog svijeta i nekolicina me se posebno dojmila svojim pristupom, promišljanjem i umjetničkim izrazom. Istaknuo bih svakako Tamaru Kučinović koja se promakla u jednu od najboljih domaćih lutkarskih redateljica, a i dramaturginja. Spomenuo bih i Denija Šesnića koji svojom rasvjetom uvijek pomiče granice, scenografkinju i kreatoricu lutaka Alenu Pavlović koja svakom novom predstavom stvara prepoznatljiv likovni jezik. Naravno moram spomenuti Laryja Zappiju koji je svojim vizualno jakim predstavama uvijek pomicao granice lutkarstva, kao, uostalom, i Rene Medvešek.

Kako u tvojoj glavi izgleda idealna budućnost hrvatskog lutkarstva?

Zamišljam je u paralelnom njegovanju tradicionalnog lutkarstva, starih poznatih bajki te stvaranju autorskih projekata i istraživačkog lutkarstva. Nadam se da će se UNIMA zauzeti da lutkarstvo dobije zasebnu kategoriju i odvoji od igranih predstava za djecu i mlade na Nagradi hrvatskog glumišta. Također, bilo bi divno da imamo više mogućnosti sudjelovati na svjetskim festivalima ili radionicama, da naš razvoj ne ostane isključivo unutar granica Hrvatske.

Ostale razgovore u sklopu Kritikazove Lutkosrijede pročitajte ovdje.

Najnovije:
NIKOLINA HRGA, DRAMSKA PEDAGOGINJA
„Pontes zamišljam kao mali (kazališni) prostor u kojem ljudi, sudjelujući u umjetničkim projektima, sudjeluju u životu svog kvarta i grada“
Dramska pedagoginja Nikolina Hrga posljednjih nekoliko godina radi izuzetno zanimljive stvari u Rijeci i okolici, a sa svojom udrugom Pontes planira čuda. Sve to bilo je više nego dovoljan motiv za razgovor u kojemu su se Nikolina i naš Igor dotakli čuda i čuđenja, kazališta, dramske pedagogije i tinejdžera, prednosti i mana institucija i koječega još
BRUNO KONTREC O POFRIŠKANOJ IMPROVGRUPI.002
„Zezamo se bez figa u džepu i širimo zarazu komedije“
U srijedu 13. prosinca u Knapu će premijerni nastup imati nova ekipa Improvgrupe.002 u ludom i otkačenom improvizacijskom showu 'Kome zvono zvoni'. Uoči premijernog nastupa vrućih novih imena porazgovarali smo s osnivačem i kreativnim motorom Improvgrupe.002 Brunom Kontrecom
INTERVJU: JELENA HADŽI-MANEV
„Želja mi je da kazalište gledateljima postane 'njihovo', da im postane istinski važno“
Krajem listopada u DKC Šesnaestica na zagrebačkoj Trešnjevci premijerno će zaigrati 'Dnevnik supermame' u produkciji Kazališne družineTragači i izvedbi renesansne superkazališne osobe Jelene Hadži-Manev. S Jelenom smo usred procesa porazgovarali o njenim super moćima i Tragačima, nezavisnom i javnom kazalištu, sadašnjosti i budućnosti, stvarnosti i utopiji
RAZGOVOR: MAJA KATIĆ, ZRINKA KUŠEVIĆ I DUNJA FAJDIĆ, TEATAR POCO LOCO
„Tabu teme kroz umjetnost dopiru do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno“
Od 18. do 22. rujna u zagrebačkom Centru kulture na Peščenici i kazalištu Knap održat će se ciklus predstava i razgovora o tabu temama za djecu i mlade 'Bolje da o tome (ne) razgovaramo'. Uz podršku Knapa, organizator je beskrajno kreativan, poduzetan i umjetnički hrabar Teatar Poco Loco, s čijim smo predstavnicama Majom Katić, Zrinkom Kušević i Dunjom Fajdić porazgovarali o tabuima u kazalištu i oko njega i koječemu još.