Usprkos globalnom kolanju informacija i poznavanju raznih običaja, još uvijek spominjemo kulturološki šok i dvojimo oko učinka koji će u nama izazvati neka udaljena sredina, uvjetno nazvana egzotičnom. I onda otkrijemo da vrlo dobro možemo pratiti i osjećaje i razmišljanja kao što je bilo pri gostovanju Šangajskog centra za dramsku umjetnost s predstavom Pismo nerođenom djetetu prema istoimenom romanu Oriane Fallaci u režiji Zhou Ke i dramatizaciji Zhou Ke, Wang Wei i Wang Lin u Zagrebačkom kazalištu mladih (16.6.2025.).
Naravno da se očitovala drugačija vizualnost (scenografkinja i dizajnerica svjetla Zhu Yushunag), no kostimi (Leng Jia) su bili vrlo jednostavni budući da su sve tri glumice (Huang Fangling, Zhu Jie i Mai Duo) utjelovljavale simbolični lik žene (ne nužno samu autoricu iako se i sama zatekla u opisanoj situaciji) koja pokušava prihvatiti svoju trudnoću i „razgovara“ sa svojim nerođenim djetetom. Problem koji očito tišti mnoge žene u urbanim sredinama razvijenih zemalja jest dvojba između profesionalnog života / karijere i (nesumnjivo) drugačijeg života koji nastupa rođenjem djeteta.
Fallaci (1929.-2006.) je bila vrsna novinarka koja se nije bojala kontroverza pa je tako i u ovoj intimnoj ispovijesti uz puno nježnosti prema životu koji nosi, beskompromisno pisala o ključnim problemima koje tište žene poput diskriminacije prema samohranim majkama, odnosu prema pobačaju ili kompromisu vezanim uz posao i majčinstvo. Redateljica Zhou Ke je svoj poticaj za predstavu izrekla sljedećim riječima: „Za mnoge suvremen žene odluka o tome hoće li postati majke ili ne predstavlja stav prema samom smislu života. (…) Rođenje djeteta može donijeti nove izazove – i vlastite i djetetove – koji će se tijekom života postupno otkivati. (…) kako se suočiti s prazninom, s ljubavlju, sa životom, sa spolom, slobodom, pravednošću i smislom postojanja. (…) Baš kao i posljednji stih predstave, koji mi je jedan od najdražih: 'Postoji, život postoji zauvijek' (...) Veselim se rušenju rodnih granica i nadam se da će svaka izvođačica i svaki izvođač unijeti vlastito životno iskustvo, te prikazati čitavo kazalište na pozornici kroz prizmu apsurda, radosti i pjesničke ljepote.“
Sama pripovijest teče bez zastajkivanja i bez krzmanja, a posebnost pojačavaju elementi poput maski, lutaka, stiliziranih plesnih koraka, igre sjena i efektne projekcije (Du Xiao'ou). Atmosferu obogaćuje Yin Yin svirajući na handpanu pri čemu sjajno demonstrira široki spektar zvukova koje može vrhunski glazbenik izvući iz tog glazbala – od nježnih tonova do energičnih zvukova.
Šangajska predstava Pismo nerođenom djetetu donijela je vrlo uvjerljivo drevni strah žene za sudbinu svojeg djeteta, ali i sebe same jer nije bez pokrića rekla francuska književnica Marguerite Yourcenar: „Dijete je talac. Život nas ima.“