17. međunarodni bienalni lutkarski festival LUTKE 2024. u Ljubljani predočio je dio projekta BiTeatar u koprodukciji Kazališta lutaka Ljubljana i UL AGRFT u sklopu kojeg mladi umjetnici ostvaruju vlastiti pristup lutkarstvu, pa se tu našla i predstava Školska bilježnica prema prvom djelu (Velika bilježnica) romana zvanog „trilogija bilježnice“ mađarske književnice Agote Krištof koji je dramatizirao Benjamin Zajc, a režirala glumica Mia Skrbinac (Tunel LGL, 27.9.2024.).

Tunel LGL je čudesan prostor, idealna pozornica za predstave koje bude nelagodu, pa je mučnoj priči itekako „odgovarala“ kombinacija ruiniranih zidova i „prljavih“ plahti (Jure Brglez), a ugođaju su dodatno doprinijeli svjetlo (Borut Bučinel) i glazba (Jan Krmelj). Tekst je nakon dramaturške intervencije postao jako okrnjen i onima koji ne poznaju roman dosta se zadržalo na razini slutnje: ipak je jasno da se radi o blizancima koje majka uoči rata ostavlja kod svoje majke, nemilosrdne starice  pokraj koje dječaci odrastaju u ozračju straha i mržnje. Okrutan život ih sili da se uzajamno potpomažu i umjesto da ih okolnosti satru, one ih ojačaju do bešćutnosti (za njih više nema svetinje). Sve likove, osim braće, izvođači (Mia Skrbinac, Voranc Boh) oblikuju od tkanina toliko vješto da u nakupini materijala doista vidimo obrise lica i konture tijela (tkanina obješena na ruku sliči babi odjevenoj u neuredne prnje). Izgled lutaka dječaka (tehnolog Žiga Lebar) na granici je humanog i izvanzemaljskog pa nam, vjerojatno zato, njihove opakosti ne djeluju pretjerano (čudna su vremena i okolnosti u kojima su se našli).

Usprkos otežanog praćenja cjelovitog sadržaja, predstava Školska bilježnica plijeni svojom izuzetnom vizualnošću, prijetećom atmosferom i empatijom koju osjećamo za male bespomoćne figure u rukama velikih izvođača.