„Dvoboj će nepovratno promijeniti njihove živote – metak jednog od njih naći će se u srcu drugog, a riječi drugog pogodit će prvog točno u srce“, piše u kazališnoj cedulji predstave Jimmy Ćorak koju su zajedno osmislili izvođač Matija Čigir, redatelj Ivan Plazibat i dramaturginja Ivana Vuković, a u čijoj su produkciji sudjelovali UO Punctum, Dubrovačke ljetne igre, Kuća Klajn i zagrebački KunstTeatar (12.9.2024.).

Citat opisuje završetak dvoboja između egzaltiranog Jimmyja Ćorka (scenski pokret Pravdana Devlahović) koji sebe smatra najboljim revolverašem na svijetu i njegovog protivnika, nama nevidljivog Johnnyja Brade: nakon što se Jimmy ne drži pravila i na prevaru upuca Johnnyja, umirući Johnny mu kaže da nije Jimmy najbolji revolveraš na svijetu, nego Jimmyjev otac. Ta izjava ruši Jimmyjevu prijašnju izjavu da nema oca (od tuda mu navodno dolazi  nadimak „ćorak“) i on odlazi u potragu za ocem pa se dotadašnji prikaz vesterna pretvara u potragu za identitetom, u istraživanje mogućih relacija između oca i sina bez obzira na njihovu fizičku odvojenost.

Osim što je pomoću slušalica dostupan Jimmyjev „unutarnji monolog“ (često s odlikama komentara), najbolje u ovoj Jimmyjevoj „potrazi“ za ocem su Čigirove pantomime. Među njima je najupečatljiviji ulazak Jimmyja u saloon i opis zatečenih likova (skladatelj Hrvoje Nikšić, dizajner tona Tihomir Vrbanec, dizajner svjetla Ivan Penović) jer se Čigir vješto prebacuje iz lika u lik. Odjeća i rekviziti (kostimi scena Petra Pavičić) daju atmosferu vesterna pa iako je jasno da je vestern samo okvir za potpuno drugačiji sadržaj, Čigirova uživljenost drži sve epizode na okupu.

Ukratko, Matija Čigir je izvanredno uspješno dočarao lik sina koji pokušava od dječaka (početne „kaubojske“ scene pune su zvukova i pantomime) izrasti u muškarca ( činom ubojstva?) a da Jimmy nikada nije sasvim siguran je li mu to uspjelo (mada je prilično dugo trajalo). U svakom slučaju, Čigir nije promašio metu – ma gdje bila i ma kakva bila.