Korona i potres bili su izvrstan izgovor za nerad u raznim zagrebačkim institucijama i zato plješćem onima koji se nisu dali namamiti u tu zamku, nego su radili najbolje što su i kako su mogli u tim i takvim uvjetima. Darko Milas i Boris Svrtan, glumci (tada neupotrebljivog) DK „Gavella“ zajedno su napravili (režija, scenografija, kostimi, izvedba) predstavu Halataf prema tekstu Borisa Svrtana (koprodukcija HNK u Šibeniku i Teatrin Grdelin) s kojom su putovali uokolo da bi je nakon više od godine dana napokon izveli u „svom“ kazalištu (Mala Gavella, 11.1.2024.). Halatafl je srednjovjekovna skandinavska društvena igra nazvana „Lisica i guske“ u kojoj jedan igrač po tabli strateški pomiče jednu (lisica), a drugi trinaest pločica (guske) i ishod igre ovisi o umješnosti pojedinog igrača (nije čudno da se u našoj sredini igra zove „Vuk i ovce“).
U konvencionalno namještenom uredu direktor na kraju radnog vremena telefonski „sređuje“ posao svojoj ljubimici, laže supruzi o poslovnom sastanku, dogovara ljubavni susret i kamatara uvjerava da će ubrzo vratiti dug: stišanim glasom i suzdržanim gestama Boris Svrtan dočarava samodopadnog moćnika, doraslog svakom izazovu. Ili skoro svakom jer ga istinski uplaši ulazak ljutitog muškarca s bombom u rukama koji od njega traži polovinu cjelokupne imovine jer ju je ovaj bespravno stekao: Darko Milas utjelovljuje branitelja koji je ratovao dok su se drugi bogatili i dolazi po svoj dio. Otkriva se da je direktor bio prilično „nespretan“ i da nema ništa (osim stečaja) jer je radio legalno. Direktorov monolog je gorak, ali protkan duhovitim opaskama poput: „Hrvati imaju više izraza za krađu nego Eskimi za snijeg“, „Mala zemlja za veliku prevaru“, „Samo dođite , bez svega ćete ostati“ da bi rezignirano uzdahnuo misleći na krađu (ali i na ostale kriminalne pojave): „Kako smo se svi na to naviknuli“. U braniteljevom monologu dominiraju očaj, bijes i tuga, posebno kada priča o preminuloj ženi (koja je bila direktorova djevojka prije negoli je on otišao u Njemačku da izbjegne rat)… Otkrivši da su obojica gubitnici, direktor i ratnik odlučuju zajedno otići u velebitsku osamu!
Iako zanimljiv, tekst je na nekim mjestima logički „labav“, a režija povremeno gubi iz vida cjelovitost izvedbe, ali su zato Boris Svrtan i Darko Milas izvrsni u jasnom, čvrstom i preciznom oblikovanju likova dvojice „gubitnika“.