Važan doprinos varaždinskom kazališnom životu daje, uz Hrvatsko narodno kazalište, Umjetnička organizacija Gllugl (gluma-lutkarstvo-glazba) svojom osebujnom umjetničkom estetikom koju pokazuje i autorski projekt Katarine Arbanas Astronauti (P4, 7.11.2022.). U predstavi se isprepliću glumačka igra na pozornici (Katarina Arbanas, Nikša Eldan), lutkarska animacija (isti glumci) i glumci na projekcijama (Zdenko Jelčić, Vesna Stilinović) uz svirku The Gentleman (glazba Marko Lucijan Hraščanec, također na videu).

Arbanas je napisala tekst (dramaturgija Nikša Eldan, Filip Eldan), kreirala lutke i kostime, sa Svenom Coponyjem (kamera) montirala  video i audio, te režirala predstavu. „Predstava Astronauti govori o propuštenom trenutku koji prerasta u propušteni život“, piše u pratećem programu, a govori o ljubavnoj priči koja, mada voljno prekinuta, u sudionicima izaziva osjećaj da su, prekinuvši zajedničku budućnost, „prokockali“ život („…između sjećanja na prošlost kakva je bila i fantazija o idealnoj stvarnosti koja je mogla postojati“).

U srazu između Katarine Arbanas i Nikše Eldana izmjenjuju se nježni i grubi dodiri (scenski pokret Sara Ipša), a u traganju za bliskošću javljaju se ljutnja i ushit. Najsnažnije i ujedno najnježnije scene jesu prikazi njihove intimnosti pomoću lutaka (izvanredno pokretljivih). Prebiranje po šalovima, prenošenje kovčega ili nepokretno sjedenje smjenjuje se s projekcijama na kojima pratimo svakodnevicu dvoje ostarjelih osamljenih ljudi koji se, po svemu sudeći, nikada nisu uspjeli osloboditi „onog drugog“. Pokušavajući odgovoriti na pitanja „koja je realnost realnija“ i „može li se ljubav realizirati negdje onkraj vremena i prostora, na granici svjetova?“ autori kroz ljubavnu priču ispituju opća mjesta svake ljudske odluke – je li bila ispravna i koliko bi se životna putanja razlikovala od proživljene da su tada, u tom trenutku drugačije odlučili. Posebno je emotivno  završno obraćanje „volio sam te, samo sam tebe volio. Znala si to, zar ne?“  Možda i nije, možda joj je trebalo izravno reći i ne odustati!

Sve predstave UO „Gllugl“ koje sam imala prilike gledati odlikovala je snažna emocija pa se u tome ne razlikuje niti  predstava Astronauti – po izlasku niste više jednaki onoj osobi koja je ušla na predstavu. Meni su, kao „gunđalu“, smetali  neki predugi ili prespori prizori, ali sam ih u cjelini predstave „zaboravila“ jer je dio s lutkama bio virtuozan.