Predstave namijenjene mladima, naročito učenicima i učenicama viših razred osnovne škole (12-15 godina) vrlo su rijetka pojava u srpskom kazalištu. U nedostatku suvremenih tekstova, dobar put kojim se može poći prilikom odabira drama adekvatnih za ovaj uzrast je postavljanje lektirnih (dramskih) naslova. Tako su glumci Okret teatra iz Beograda izabrali Sumnjivo lice Branislava Nušića, inače lektiru za 8. razred osnovne škole. Predstava je ujedno bila i završnica Limenka teatar festa u Novom Sadu koji povezuje kazalište za djecu i mlade i ekologiju, te ulaznica „košta“ pet praznih limenki koje se odlažu na reciklažu.
Nušićeva komedija Sumnjivo lice jezično je, stilski i narativno ostala nepromijenjena – radnja je i u predstavi smještena u vrijeme Obrenovića, u malo selo u Srbiji, a ideja komada je da se ismije tadašnje društvo i korumpirane neznalice na vlasti i u državnom aparatu. Prije početka predstave spomenuto je vreme kada je komad napisan (1888. godine) kako bi se razumio kontekst priče.
Za pojedine delove kao što je scena dolaska Jerotije, Viće i Žike do Hotela Europa gde se navodno krije sumnjivo lice koje sa sobom nosi zavjereničke spise usmjerene protiv dinastije, korišteni su video materijali režirani u stilu slapstick komedije. Ispitivanje sumnjivog lica, odnoso Đoke, djelomično je prikazano kroz teatar sjena kako bi se povećala napetost onoga za što neobrazovani i bahati Jerotije misli da je kruna njegove blistave karijere.
Predstava je uspjela nasmijati osnovce toliko da su dvije djevojčice iz publike nakon gledanja, uz hihot, prepričavale scenu razotkrivanja misterije sumnjivog lica i tražile tekst na interentu kako bi se prisjetile točne replike. Takođe, Sumnjivo lice je pokazalo da se „klasične“ drame, lektirni naslovi mogu vrlo lako razigrati upotrebom drugih medija i da, bez osuvremenjivanja i nepotrebnog estetskog i jezičnog podilaženja, mogu komunicirati s mladima.
Epilog petodnevnog Limenka teatar festa je skupljenih 12.500 limenki čijom će se reciklažom uštedjeti električne energije dovoljne da, na primjer, prosječan televizor radi 37.500 sati (preko 4 godine) bez prestanka. Bravo za festival i još veće bravo za posjetiotelje!