Napomena: Kritika je nastala u okviru 52. Susreta profesionalnih pozorišta lutaka Srbije, 2021. godine i prvobitno je objavljena u časopisu NITI u izdanju Pozorišnog muzeja Vojvodine

Kako bi se izbjeglo ilustrativno i banalno prikazivanje vjetra kao dramskog junaka, neverbalna predstava Vetar redateljice Anđelke Nikolić u produkciji Pozorišta za decu u Kragujevcu postavlјa i na sceni oživlјava sve ostale predmete s kojim se on susreće stvarajući iluziju njegovog postojanja. Po pitanju forme i režije, ova predstava se izdvaja vrlo smjelom i preciznom dramaturgijom lutkarskog teatra predmeta – nakon što bi se potencijal oživlјavanja jednog predmeta iscrpio, glumci bi ga odložili i uzeli drugi. 

Postojanje, a zatim i specifičnost karaktera vjetra pokazano je kroz pokret glumaca (Dubravka Brkić, Milica Redžić Vulević i Petar Lukić; scenski pokret Isidora Stanišić), a onda i kroz fenomenalnu, dinamičnu, originalnu glazbu Lazara Novkova. Unutar situacija, svojevrsnih minijatura, pokazano je kako vjetar čini da starici odleti marama koju kasnije pronalazi mladić i daje djevojci; kako vjetar pokreće vjetrenjaču i zmaja; rasplamsava vatru; rashlađuje vruć i sunčan dan; raznosi veš sa štrika; pomiče grane drveta; kako može namreškati površinu vode...

Predstava je, između ostalog, posebna jer su animirani predmeti, odnosno lutke svakodnevni objekti (marama, vrećica, zmaj, novine, šešir, vjetrenjača od papira, tkanina...) što direktno uči djecu da za igru nisu uvijek nužne igračke, već su dovolјni običan predmet i mašta.

Slično kao u predstavi Aero nezavisne kazališne družine Odivo iz Slovačke koju je publika imala prilike vidjeti na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu pozorišta za decu u Subotici, Vetar je također otvorio široko polјe mogućnosti interpretacije kod svakog od gledatelja. Leteće vrećice su kod mene, na primjer, izazvale sjećanje na čuveni kadar iz filma Vrtlog života, a nekog drugog su možda asocirale na jato meduza ili tornado. Mogućnost učitavanja je beskrajna. Značenje izvedbe nije nametnuto od strane redatelјice pa je predstava dragocijena za razvitak kreativnog mišljenja kod djece, posebice jer ne postoji jedno točno rješenje. Čak i nakon odgledane predstave u gledatelju se vrlo živo bude mnoga potencijalna tumačenja viđenih pokreta i odnosa među animiranim predmetima.

Vjerujem da bi se potpuni potencijal predstave ostvario kada bi se ona odigravala u prisnijoj atmosferi s djecom iz publike, tj. kada bi publika bila smještena na scenu i glumci imali neposredniji kontakt sa njom. Kako je Vetar na svom gostovanju odigran na Velikoj sceni Pozorišta mladih gdje su gledatelji relativno udaljeni od zbivanja, iz potrebe da sudjeluju, oni su vrlo često ustajali, pripremali svoje ruke za hvatanje balončića od pjene, oduševljeno pljeskali, dramatično i krajnje simpatično kašlјali na puštanje dima na sceni (koji nije ni došao do njih), glasno se smijali. Ove reakcije pokazuju dječju potrebu za sudjelovanjem u onome što gledaju.

U kontekstu lutkarske scene za djecu u Srbiji, važno je istaknuti da je ovo jedina predstava koja razbija ustaljene principe pogleda na lutkarstvo, koja oživlјavanje predmeta promatra na jedan vrlo maštovit, pa čak i poetičan način i time radi hrabre korake naprijed za razvoj lutkarstva u zemlјi.