Zagrebačko kazalište mladih svoju pozornicu rado prepušta plesnim predstavama pa je na njoj, zahvaljujući Talijanskom  institutu za kulturu u Zagrebu, pri kraju sezone (4.7.2021.) gostovalo Atletsko plesno kazalište „Kataklò“ iz Milana. Spomenuto kazalište (kataklo grč. plešem savijajući se i grčeći se) utemeljila je godine 1995. dvostruka sudionica Olimpijskih igara, ritmička gimnastičarka Giulia Staccioli (1964.) koja je to svoje znanje i iskustvo primijenila u koreografiji predstava.

Od 1996.do 2020. nastalo je devet predstava, ali kako je grupa  zbog epidemije svoju produkciju zaustavila na godinu dana, predstava s kojom su ponovo počeli nastupati (dan prije nastupa u Zagrebu zatvorili su Međunarodni  festival  djeteta u Šibeniku) nosi simboličan naziv Back to Dance (Povratak plesu).

Staccioli je složila predstavu od, kako piše, dosad neviđenih fragmenata, a šestero vrhunski uvježbanih plesača „zabranilo“ je gravitaciji pristup u njihovu predstavu! Šteta  da odabrani fragmenti nisu bili posloženi dramaturškom logikom, ali i ovako osmišljena predstava pružila je uvid u njihove koreografske i izvedbene ideje.

Iako bismo mogli govoriti o svojevrsnom patchworku, vidljiv je stil ovog fizičkog teatra, a to je, kako ističu, poigravanje „ironijom, energijom i snagom“. Scene se vrtoglavo izmjenjuju, pa nakon što smo se zadivljeni zagledali u „lebdeće“ atletičare nalik onima na antičkoj grčkoj vazi, već su nas zaskočili užurbani trkači uživljeni u vlastite pokrete, a za njima već slijede ljudi koji su se dogovorili da umjesto na nogama stoje na glavi…

Prava priča složena je od duhovitog  nadmetanja u teretani, a scena s bodybuilderima je izrazito komična. Meni je  najupečatljivija bila scena u kojoj mlada žena „pričvršćena“ za skije izuzetno graciozno izvodi „nemoguće“ pokrete stavljajući tijelo u neshvatljive položaje, što je djelovalo fascinantno i pomalo zastrašujuće (kao da nije „od ovoga svijeta“). Osim ovih zahvata koji zahtijevaju vrhunsku kondiciju, uigranost i beskrajnu brigu za partnera, bilo je i ponešto nježnih i lirskih, no ne i manje zahtjevnih situacija. Dakako, svaka pojedina epizoda imala je glazbenu podlogu i svjetlosnu podršku čineći   plesno-gimnastički izričaj potpunim.

Očekujući plesačku predstavu ostala  sam zatečena  gimnastičkim „štihom“ izvedbe, no nakon spoznaje o čemu se radi, „odgurnula“ sam svoju zabludu i uživala u onome što oni znaju i mogu… Ako se dogovore, mogli bi i poletjeti!