U sadašnjem trenutku, dok velike baletne predstave „čuče“ u zapećku, manji plesni ansambli (ipak) slave plesno zajedništvo, što predstavom „Revel revel“ u koreografiji Roser Lopez Espinosa (1980.) prezentira Zagrebački plesni ansambl u Zagrebačkom kazalištu mladih (10.12.2020.). Pratitelji suvremene plesne scene u Hrvatskoj vjerojatno  pamte njezinu predstavu „Trama“ izvedenu ovog ljeta u sklopu 21. Festivala  plesa i neverbalnog kazališta u Svetvičentu.

U pratećem programu predstave „Revel revel“ stoji kako se koreografski rad ove nagrađivane španjolske (katalonske) koreografkinje temelji na snažnoj tjelesnosti, preciznosti, istančanosti i akrobatskim elementima te da su „sudioništvo i timski rad glavne odrednice njezinog zaigranog, nestašnog imaginarija koji karakterizira profinjena poetika i dašak humora.“ 

Sve to na određeni način krasi i ovu zagrebačku predstavu u kojoj pet sjajnih temperamentnih plesačica (Margareta Firinger, Andreja Jandrić, Gendis Putri Kartini, Petra Valentić i Jovana Zelenović) odjevenih u tamne, no ne i turobne kostime (Ana Fucijaš), okupane svjetlosnim slapovima (Vesna Kolarec) i uz čudesnu glazbu (Mark Drillich) ostvaruju „mjesto slavljenja. Vrijeme prepuštanja. Polje ostvarenja snova. Sklonište od stvarnosti“ (navod preuzet iz programa).

Njihov  uvodni  ples praćen agresivnom glazbom djeluje  pomalo „divlje“, ali „ispuhavši se“, počinju artikulirati svoju uzajamnu povezanost. Preplitanjem  tijela, one  formiraju hrabre i zanimljive strukture, pri čemu je dovoljan samo  jedan pogrešan istup ili labavo podmetnuta ruka pa da se naruši promišljena stabilnost sustava u kojoj bi narušena ljepota biti najmanje bolna. Glazba, ma koliko glasna i energična svojom ritmičnošću vremenom izaziva natruhe hipnotičkog osjeta što utječe na poimanje plesnih oblika. Sljubljivanje glazbe i plesa prerasta u neodoljivo privlačan spoj, baš kako najavljuje naslov…