KAZALIŠTE MALA SCENA: "PRIČA O GLASU"
Mnogo htjele, mnogo započele
Čini mi se da je jednu zgodnu zamisao na putu do realizacije pojeo zli vuk, jer je skrenula sa staze i zalutala u šumi
Objavljeno: 12.11.2019. 8:01:04
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Priča o glasu" / Jelena Vignjević

Zagrebačko kazalište Mala scena uvijek je osmišljavalo kazališne predstave za najmlađe, za one koje volimo nazivati bebama, dakle za mališane od godinu i pol i starije. Često su se takve predstave bavile nekim fenomenom i bile bez riječi, pa dok su djeca očarano buljila u scene koje su promicale ispred njih, njihovi su stariji pratitelji tiho uzdisali.

Među glavnim odlikama takvih predstava, uz zanimljiv i dinamičan niz scena, morala bi biti kratkoća izvedbe, jer mala djeca nisu baš najstrpljivija publika. To se moglo vidjeti i kod  najnovije predstave za malene (1.5 do 5 godina) „Priča o glasu“ koju su zajedno osmislile redateljica Morana Dolenc i izvođačica, sopranistica Buga Marija Šimić (5.9.2019., osvrt na izvedbu  28.9.2019.): dok su oni najmanji prilično brzo počeli pokazivati zanimanje za sve oko sebe zanemarujući ono ispred sebe, oni nešto stariji (ne mislim na odrasle) strpljivo su čekali daljnji razvoj. Ali njega nije bilo.

Ma koliko se šarmantna izvođačica odjevena u šareni kombinezon uvlačila u šareni šator (scena i kostim Tea Bašić) izvlačeći bojom i materijalom raznolike tkanine i pri tome ispuštala različite glasove, nije bilo nikakvog pomaka: niti se viđeno moglo povezati s glasom, niti je taj glas ikome išta kazivao. A glas je silno važan ne samo u komunikaciji, već u izražavanju osjećaja. Uostalom, prvi djetetov plač dokazuje da je s njim sve normalno.

Budući da je Buga Marija Šimić obrazovana pjevačica, šteta je da se nije pomaknula od pukog ispuštanja glasa do artikulacije, odnosno pjevanja. Jer, pjesma kod  onih najmanjih vrlo uobičajeno služi za njihovo umirenje ili uspavljivanje pa bi to bio logičan završetak ove piče. Ovako smo (ili barem ja) pratili dvije labavo povezane pojave: varijaciju glasa i mahanje raznim tkaninama (duhovita, iako pomalo nejasna bila je pojava jezika; ako se već htjelo poigrati dijelovima usne šupljine, onda je to moralo biti temeljitije i jasnije).

Uglavnom, čini mi se da je jednu zgodnu zamisao na putu do realizacije pojeo zli vuk, jer je skrenula sa staze i zalutala u šumi.