10. BIJENALE SLOVENSKIH LUTKARA U MARIBORU: LGM, "KAKO SAZRIJEVAJU JEŽEVI"
Harms za mališane
Bez obzira na glumačku predanost animatora i vizualni izgled u skladu sa slikovnicom, učinak koji je na mene ostavila predstava 'Kad sazrijevaju ježevi' znatno je manji od onog nakon čitanja istoimene slikovnice
Objavljeno: 21.10.2019. 8:38:28
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Kako sazrijevaju ježevi" / Boštjan Lah

Slovenska lutkarska kazališta prilično često (statistički gledano) za predložak svojih predstava uzimaju slikovnice slovenskih ili inozemnih autora. Ukoliko se radi o nizu priča ili pjesama,  dramaturzi nastoje složiti skladnu cjelinu, a autori  lutaka „precrtaju“ zadane ilustracije ili osmisle likove sasvim drugačijeg izgleda. U sklopu 10. Bijenala slovenskih lutkara u Mariboru (11.-14.9.2019.) za natjecanje je izabrana predstava „Kako sazrijevaju ježeviKazališta lutaka Maribor prema istoimenoj slikovnici književnika Petera Svetine i ilustratora Damijana Stepančića u režiji Bojana Laboviča (12.9.2019.).

Niz priča u kojima su protagonisti razne životinje kao na primjer jež Helge i ježica Nikozija, cvrčak Grenadij, ljenivci Henrik i Emil koji stalno zaboravljaju tko je koji od njih, fazan Leopold opsjednut pjevačkim nastupom na televiziji, mrav Alfred i još cijeli niz neočekivanih vrsta (nema tu pasa, mačaka i sličnih običnih bića).

Dok sam gledala Uroša Kaurina, Dunju Zupanec i Danila Trstenjaka kako prikazuju priče u okruženju pješčanika, lako sam prepoznala o čemu se tu radi, ali sam bila zatečena odabirom te slikovnice. Tek sam se  kasnije, čitajući cjelovite priče bez dodatnih intervencija (ispreplitanje likova i replika) sasvim „raspametila“ shvativši da se Svetina sjajno poigrava harmsovskim svijetom. Iako sam prvo pomislila na Ionesca (1909.-1994.), nametnuo mi se ruski književnik Daniil Harms (1905.-1942.), ne samo zato što je pisao totalno otkvačene priče, već i zbog njegove, doista apsurdne sudbine.

Prepričavati dogodovštine zapisane u Svetninoj zbirci priča (svaka završava na neočekivani način) doista bi bilo bespredmetno, ali mogu komentirati da, bez obzira na glumačku predanost animatora i vizualnom izgledu u skladu sa slikovnicom (Stepančič je autor lutaka), učinak koji je na mene ostavila predstava znatno je manji od onog nakon čitanja same slikovnice. Svetinini tekstovi su pronicljivi i šašavi na najbolji mogući način, ali to se zbog nečega nije u potpunosti sačuvalo u predstavi. A možda ja jednostavno  nisam bila zrela za predstavu?! Jer nitko ne zna kada ježevi sazrijevaju.