Izuzetne su se osobe, bez obzira na dob, uvijek borile da ostvarenje vlastitih težnji (uz uvjet da nisu nemoralne ili kažnjive) očuvaju od najezde mnoštva, posebno u slučajevima kada su njihove želje odudarale od uobičajenih (na primjer, kada netko radije čita umjesto da igra kompjuterske igrice!). U svojoj priči o Matildi, pisac Roald Dahl se bavi jednom takvom, pomalo drugačijom djevojčicom, pa nije neobično da je njegov predložak iskoristila Kristina Jakšić Balaž kako bi s grupom djece u Dramskom studiju Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih ostvarila mjuzikl pod nazivom „Djevojčica koja je previše čitala“. Uz redateljski dio posla, Jakšić Balaž je napisala priču (u kojoj je zadržala osnovnu radnju i likove), stihove (zajedno s autorom vrlo dobre glazbe Jakovom Vidulićem) te osmislila kostime i scenu.
Ukratko, radi se o sljedećem: mama (Lukrecija Bednjički) koju zanima samo moda i tata (Jakov Vranković) koji se bavi „mutnim“ poslovima nisu uopće oduševljeni rođenjem male Matilde i stalno je zanemaruju, osobito nakon rođenja njezina brata. Matilda puno čita i svašta zna, pa kako bi je se riješili, roditelji je šalju u strogu školu kojom vlada ravnateljica Kostolomac (beskrajno komičan Maks Tudja) ponižavajući i strašeći djecu. Ipak, postoji jedna osoba koja voli djecu i trudi se oko njih, učiteljica gospođica Slatkić (Mara Marasović) u čemu je podržava doktor (Jakov Vidulić). Ostali protagonisti su djeca, a samu Matildu igraju tri djevojčice, pa se taj grupni princip javlja u cijeloj postavi mjuzikla.
Djeca su zbilja sjajna ostvarujući svoje likove kroz glumu, pjesmu i ples, pa ne čudi da je ova temperamentna i pametna predstava nagrađena na 21. Festivalu profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade (HC Assitej, Bjelovar 2019.) i da su organizatori 59. Međunarodnog dječjeg festivala (Šibenik, 2019.) željeli da baš ona zatvori Festival (njihova vlastita, prilagođena izvedba „Matilde“u profesionalnoj postavi otvorila je MDF 2015.). Taj je odabir bio pun pogodak: ne samo da su predano i krajnje ozbiljno „mali i veliki“ pristupili svojoj „čitačici“, nego je sama izvedba bila na izuzetno visokoj profesionalnoj razini – nije se potkrala niti jedna tehnička smetnja, što je doista jedinstveno, jer su izvedbe na otvorenom uvijek vrlo rizične.
Dinamična, šarmantna, osjećajna, duhovita, nabijena zajedničkim htijenjem i pozitivnom izvođačkom energijom, predstava „Djevojčica koja je previše čitala“ nudi ono što mališani (govorim iz iskustva boravka na spomenutom Festivalu) vole gledati: sebi slične, koji im na prihvatljivi način govore o zbivanjima u kojima prepoznaju vlastite probleme i koji im nude moguća (sretna) rješenja. A kako dobra predstava ne mari za dob, Matildice ukazuju na mogućnost nekih novih programskih pomaka unutar tradicionalnog dječjeg festivala.