Suvremeni američki dramatičar David Mamet (1947.) nije nepoznat hrvatskoj kazališnoj publici („Život u kazalištu“, „Oleanna“, „Kreket“, Seksualne perverzije u Chicagu“…), ali kako se radi o doista vrlo izvođenom autoru, svaki prijevod njegovog djela na hrvatski jezik je dobrodošao pa se to odnosi i na komad „Speed the Plow“ (1988.) koji je izveden na  pozornici Centra za kulturu Histrionski dom u Zagrebu u prijevodu Ivana-Gorana Viteza pod naslovom „Uspjeh preko noći“ (26.1.2019.) i režiji Saše Broz (osvrt na izvedbu 29.1.2019.).

Hollywood nije samo mjesto gdje se produciraju snovi (filmovi) već gdje se oni i ostvaruju (bogatstvo), pa su  upravo ured odnosno stan (Miljenko Sekulić pokretnom pregradom različite boje ostvaruje prijelaz iz jednog u drugi prostor) financijski djelomično samostalnog filmskog producenta Bobbyja Goulda (Vladimir Posavec – Tušek) prava mjesta za prikaz . U uredu se susreću stari znanci: već spomenuti producent Gould i manje uspješan Charlie Fox (Franjo Kuhar) kako bi snimili zatvorski film prepun nasilja, „pravi muški film“ u režiji čuvenog Douga Browna. Mada obojica znaju da je kvaliteta  takvog filma upitna, svjesni su da se radi o potencijalnom hitu (jer to publika voli, pa joj oni to daju) što podrazumijeva stjecanje onog što im je obojici istinski važno – novac. I dok njih dvojica kroje planove pripremajući se za razgovor s Gouldovim nadređenim, vrlo se jasno uočava hijerarhija (u životinjskom svijetu se govori o alfa mužjacima):  Fox podilazi Gouldu, Gould podilazi svojem šefu, ovaj financijerima…

Kroz zgrtanje novca dolazi se do moći koju „muškarci stječu radom, a žene seksom“, kako to pojednostavljeno opisuje Fox. Pri nadmetanju muškarci trebaju promatrača/icu odnosno nekoga koga mogu dodatno poniziti (ili zadiviti), a to je žena, ženka, u ovom slučaju Gouldova tajnica Karen (Lana Gojak). Ona dobiva nalog pročitati knjigu „Dolje pod mostom“, te je iste večeri prepričati Gouldu u njegovu stanu;  pozadina te posjete jest, dakako, erotske naravi. I kako Karen  vrlo predano govori o knjizi koja promiče ljubav, dobrotu i vjeru, Gould odlučuje odobriti novac za snimanje filma prema toj knjizi, a ne za „zatvorski muški“ film, koji je doduše  banalan, ali garantira zaradu. U završnoj sceni između Goulda i Foxa dolazi do rasprave i…

Mamet je opaki „igrač“ i vrlo dobro poznaje iskušenja pred kojima se nalaze ljudi – u svijetu novca moral nema ozbiljnije šanse za preživljavanje. Usprkos odličnih dijaloga, ova drama ima nekih nelogičnosti među kojima mi je najočitija sljedeća:  u filmskom poslu, gdje je sve puno zakulisnih igara, upravo naši junaci govore isključivo istinu – kao da smo u onoj adolescentskoj igri s bocom?! Da to nije tako, zbivanja bi krenula drugim tokom, ali ovo mi je zbilja sasvim izvan konteksta. S druge strane, obilje psovki odnosno prostačkih izraza i kretnji su mi posve primjereni toj sredini (što publika u gledalištu prvo veselo prihvaća, a naknadno se čudi i zgraža?!).

Kostimi su očekivano tradicionalni (Marita Ćopo) jer se radi o „radnim“ ljudima, dok mi se glazba Frane Đurovića vrlo svidjela. Vladimir Posavec –Tušek svojim šarmom dominira  scenom, ali pri tome omogućuje Franji Kuharu da svojom, naoko podređenom ulogom, plastično predoči beskompromisni svijet borbe za novac i moć, što dolazi do izražaja tek pri dijalozima u završnici (kada posljednji  postane prvi, da se malo poigram poznatim citatom). Budući da je „opaki“ pisac ovdje nesklon ženskom liku, Lana Gojak nije baš imala puno mogućnosti, no ipak je mogla malo zdušnije prikazati promjene (ipak u nekom, doduše vrlo kratkom, vremenu ona je dominantna figura). Također se možda malo trebalo pobrinuti oko govora, jer glumci ne govore naglascima koji bi odražavali likove koje interpretiraju, nego sredine iz kojih privatno dolaze. Čini mi se također da se trebao   smanjiti broj prizora koji se ponavljaju (ne doslovce nego idejno), malo se poraditi na scenskim promjenama (ubi mi se Kuhar vukući namještaj) i pojačati intenzitet odnosa među likovima.

Predstava „Uspjeh preko noći“ sasvim je uspjela u dva elementa: povećala je broj prevedenih Mametovih drama i omogućila da sjajni Vladimir Posavec–Tušek glumi na zagrebačkim daskama koje život znače.