„Stari štosevi; nula bodova“, komentirao je jedan gledatelj predstavu „39 stepenica“ u režiji Marka Jurage pri izlasku iz Kluba „Kontesa“ (15.10.2018.), privremene pozornice Kazališta „Komedija“ u neposrednoj blizini središnjeg zagrebačkog trga. 

Špijunski roman Johna Buchana proslavio je svojom ekranizacijom (1935.) redatelj Alfred Hitchcock, da bi ga prema originalnom kazališnom konceptu Simona Corblea i Nobbya Dimona adaptirao Patrick Barlow, a za  hrvatsku scenu preveo i adaptirao redatelj Marko Juraga (11.10.2018.). Uvodni citat koristim kako bih mu se usprotivila jer je meni ova, kako se navodi „ubojita komedija“, usprkos malo pretjeranoj duljini trajanja (2h 15min, kao posljedica predugih pojedinih scena, koje bi se lako mogle skratiti ili „stisnuti“) bila izuzetno zabavna, baš zbog brojnih „starinskih“ rješenja na tragu slapstick komedija. 

Iako dvorana nije primjerena kazališnoj predstavi (meni su glumci bili gotovo u krilu, oni iza mene mogli su im vidjeti samo glave), kabaretski ugođaj predstave omogućuje da se to djelomice zaboravi, a relativno prazna scena (Tomislav Ruszkowski) potpomognuta odličnim projekcijama (Dalibor  Talajić) omogućuje glumcima da se i u tom skučenom prostoru glumački razmašu (važan je doprinos glazbe Anite Andreis). Sadržaj je tako kompliciran (i rekla bih skoro nevažan) da se pomalo pogubite, iako je u svakom trenutku jasno što se zbiva (kao što uočavate, vrlo sam precizna – uglavnom ubojstvo i potraga), ali ono što je najšarmantnije u predstavi su četiri glumca u brojnim ulogama (tu  se kostimografkinja Elvira Ulip pokazala vrlo domišljatom – brze promjene i jasne karakterne razlike!). Richard Hannay (Goran Malus) se na neki čudan način nađe upleten u ubojstvo i nastoji pobjeći – u svojim pokušajima naizmjence nailazi na pomagače i progonitelje i on je ujedno jedini lik (i glumac) koji se ne mijenja. Jasna Palić Picukarić glumi tri jako različita ženska lika (ubijena Anabella, seljanka Margaret, nepovjerljiva Pamela) i u tome se odlično snalazi.

Jedna od najsmješnijih scena jest kada Pamela i Richard, vezani uzajamno lisicama, ne uspijevaju preći ogradu – uvijek sam se čudila kako se publika grohotom smije Chaplinovim gegovima – e sada sam se i sama zatekla u tom položaju!  Odmah moram napomenuti kako Davora Svedružića smatram jednim od naših najboljih kazališnih komičara, pa tako od njega nisam niti očekivala ništa manje od onoga što je ponudio u brojnim ulogama... Tu mu je, kao nadopuna u mnoštvu likova, odličan partner bio Saša Buneta. 

Kada već spočitavam ovoj komediji predugo trajanje, da ne duljim: glumački domišljato, zabavno i šarmantno, ali ipak „manje je više“. Još uvijek se mogu uzeti škarice!