Ludens teatar svoju je jedanaestu sezonu počeo premijerom (11.11.2017., Dom mladih Koprivnica) humorne drame britanske spisateljice Shelagh Stephenson „Sjećanje vode“ (praizvedba 1996.) u režiji Franke Perković.
Stephenson (1955.) je priču o tri sestre (i njihovim partnerima) smjestila u kuću njihova djetinjstvo uoči majčina sprovoda - Teresa (Ivana Krizmanić), Mary (Bojana Gregorić Vejzović) i Catherine (Iskra Jirsak) razgovaraju o svojim više ili manje promašenim životima. Čak i kada djeluje da su im životi ispunjeni radom i ljubavlju (Mary), otkriva se neka tajna trauma, poput maloljetničke trudnoće... Ili mlada i vesela Catherine koja pati od nemogućnosti uspostavljanja stalne veze, dok je naoko čvrsta Teresa ogorčena što je briga o bolesnoj majci pala isključivo na njezina leđa.
Dok pretresaju zajedničku prošlost, otkrivaju da su njihova sjećanja varljiva – prioriteti slažu različite slike oko istih događaja. Tekst je prevela Lara Hoelbling Matković (već za potrebe uprizorenja u HNK Osijek 2007. u režiji Ivice Šimića) dnevnu sobu s velikim majčinim krevetom i neredom tipičnim za ljude u prolazu oblikovala je Zdravka Ivandija Kirigin, glumce je odjenula Marita Ćopo, dok je skladatelj Stanislav Kovačić.
Iako su u predstavi i dva muška lika (Goran Grgić kao Maryn ljubavnik i Ivan Grčić kao Teresin suprug) radi se o naglašeno ženskom komadu – tri sestre postoje kao svijet za sebe – muškarci su tek katalizatori njihovih težnji i želja. Stamenošću najstarije sestre Terese izvrsna Ivana Krizmanić uspostavlja obiteljsku vertikalu, dok joj je protuteža vrckava najmlađa sestra Catherine zaigrane Iskre Jirsak. Srednju sestru Mary, najbolniju poveznicu između laži iz prošlosti i neizvjesnosti budućnosti, odlično uslojava Bojana Gregorić Vejzović.
Međutim, nakon vrlo dobrog početka u jednom su se trenutku stanke među rečenicama neopravdano počele produljivati, tempo usporavati i sve se, zbog nečeg neutvrđenog, silno razvuklo. Pretpostavljam da će igranje predstavu „vratiti“ na pravi tempo jer kada uz ovako sjajan tekst i odlične glumice praćenje predstave postane zamorno, onda se vjerojatno radi o „iskakanju iz tračnica“.
Drago mi je da se Ludens teatar prihvatio ovako ozbiljnog teksta, jer upravo time što drama „Sjećanje vode“ obiluje različitim raspoloženjima, nudi glumicama velike mogućnosti u kreiranju iznijansiranih likova.