Uz glazbu (Mario Mirković) pratimo živote dviju obitelji, a to su mama i tata Čistek (Nataša Dangubić, Robert Budak) sa sinom (Lukas Ripli)  te  mama i tata Smrdić (Hrvojka Begović, Zoran Čubrilo) s kćeri (odlična Marijeta Ugrina)  u čemu nam pomažu Gri (Jasmin Telalović) i Nja (Milica Manojlović).

U dobroj i zanimljivoj scenografiji u obliku knjige (Ana Sekulić) kojom se dočaravaju stanovi spomenutih obitelji,  kreću se  Čisteki i Smrdići u odjeći i perikama (Marta Žegura) koje dočaravaju njihovu pripadnost higijeni i glazbenom stilu (obje obitelji su glazbenici): Čisteki su pankeri s razigranim frizurama i u šarenoj odjeći, dok se Smrdići bave  klasičnom glazbom (što bi, prema njihovoj cijeloj negativnoj slici, također trebalo biti negativno?!) i odjeveni su u pastelne boje i sa zakrpama (?).

Iako su obitelji suprotnih životnih navika, njihova se djeca druže (vrlo očekivano). Najednom, ničim izazvan, mali se Smrdić razboli (dakako, zbog prljavog stana)  pa ga doktor (Filip Nola) i bolničar (Vedran Živolić) odvode  u bolnicu, upućujući njegovog oca da pospremi stan... On poziva susjedu Čistek u pomoć pa zajedno čiste nered sve dok... e da, sada nam trebaju kante za recikliranje različitog otpada i ta hvalevrijedna akcija narušava cjelinu do tada, kako-tako osmišljene priče.

Zajednička poučna pjesmica o nužnosti čistoće zaokružuje ovu pedagoški intoniranu predstavu, koja bi mogla biti puno istančanija, bez nepotrebnih „grbavosti“ u tekstu i  naglih redateljskih zaokreta. Iako je glumačka ekipa sastavljena bez zamjerke, imala sam dojam da pomalo „lelujaju“ u svojim ulogama, kao da nisu posve sigurni do koje mjere trebaju  ironizirati vlastite likove. Sigurno da poučne predstave trebaju prvenstveno oblikovati odabranu ideju,  no „podmetnuta“ pouka je koji puta učinkovitija od direktne obavijesti.