GKL RIJEKA: "ČETIRI GODIŠNJA DOBA"
Od Japana do Hrvatske preko Slovenije
U GKL-u Rijeka postavljen je izuzetno zgodan kamišibaj 'Četiri godišnja doba', koji nas šarmantnim ilustracijama na stripovski način u interpretaciji Damira Orlića vodi u svijet gusjenice Emerika, lava Mirislava, slona Gašpara i pingvina Frederika
Objavljeno: 28.10.2017. 3:45:03
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Četiri godišnja doba" / Promo - GKL Rijeka

Japanski pojam kamišibaj znači papirnata drama i podrazumijeva pripovjedanje uz prikaz ilustracija u malom drvenom okviru. Prema dostupnim informacijama, početak ovakvog (uličnog) kazališta u Japanu datira od 1929., da bi nakon dvije godine samo u Tokiju bilo 20 000 takvih malih kazališnih formi.

Vremenom su kamišibaji ušli u razrede i igraonice (ne napuštajući vjerojatno ulicu) zbog jednostavne forme, ali ipak zahtjevne izvedbe: morate biti dobar pripovjedač, imati zanimljivu priču i privlačne ilustracije – znamo kako su djeca zahtjevna, prava mala zakerala (dosadnjakovići). Kako je kamišibaj bio popularan u Japanu pokazuje naziv za televiziju: denki kamišibaj odnosno električni kamišibaj. 

Ono što razlikuje ovo kazalište od „običnih“ pripovjedačkih izvedbi jest njegova interaktivnost, pa zato previše ne iznenađuje da su slovenski kazališni i lutkarski autori koji njeguju interaktivnost (Društvo Zapik, Gledališče Fru-Fru) prigrlili kamišibaj i proširili ga među  istomišljenicima (Atelje slikovedke – Jerca Cvetko i Jure Engelsberger) čime je kamišibaj od travnja 2013.  postao sastavni dio slovenskog kazališnog života (a iste je godine  utemeljen i festival u Piranu).

Zahvaljujući razgovoru između pametne i ambiciozne ravnateljice Gradskog kazališta lutaka Rijeka Magdalene Lupi Alvir i slovenske redateljice Irene Rajh, na hrvatsku kazališnu scenu umarširao je profesionalni kamišibaj teatar u Ciklusu pričopredstava kao uprizorenje slikovnice Pike VončinaČetiri godišnja doba“ (6.7.2017. u okviru festivala Tobogan, osvrt na prvu  izvedbu u GKL 12.10.2017.).

Četiri ljupke životinjske priče (dramaturginja Vedrana Balen Spinčić) sa šarmantnim ilustracijama (Pika Vončina) na stripovski način u interpretaciji Damira Orlića vode nas u svijet gusjenice Emerika (proljeće), lava Mirislava (ljeto), slona Gašpara (jesen) i pingvina Frederika (zima). Mada se radi o životinjama (uz izuzetak gusjenice) koje nisu uobičajena sastavnica našeg podneblja, djeca ih posve prirodno prihvaćaju (ako dinosaur ili krokodil mogu bti plišani ljubimci, slon je domaća životinja!) s izuzetnom sklonošću za razgovor s izvođačem-pripovjedačem.

Moja jedina primjedba bila bi na kratkoću vremena prepuštenog djeci za  komentare, no sigurna sam da će Orlić  igranjem naći pravu mjeru za  uzajamnu suradnju -  dječja sklonost iznošenju vlastitog mišljenja nestat će njihovim odrastanjem. Zbog intimnosti, interaktivnosti, edukativnosti i terapeutskog učinka kamišibaj bi mogao postati  izvrsna (kazališna) metoda u komunikaciji između djece i odraslih.