Poljski skladatelj Henryk Mikolaj Gorecki (1933.-2010.) skladao je (1976.) 3.simfoniju op. 36 poznatu kao „Simfonija tužnih pjesama“ (u kojoj se u tri cjeline bavi tužaljkama roditelja za mrtvom djecom odnosno djeteta za roditeljem) za kojom je posegnuo redatelj Jerzy Zon (1953.) kako bi u krakovskom kazalištu KTO uprizorio predstavu „Zbor siročadi“ (20.9.2014.), također temeljenu i na romanu Guya Croussya „Les Bleuts“.
Kazalište KTO počelo je svojim djelovanjem u Krakowu godine 1977. kao studentsko ulično kazalište, Zon ga prigrljuje 1979. nastavljajući predstavama na otvorenom (da bi od 1995. organizirao festival uličnih predstava pod nazivom „Ulica“), no 2005. KTO postaje gradsko kazalište. Sklonost ulici, odnosno cesti, dakle putovanjima pokazuju brojna gostovanja, među inima i ono na 42. Međunarodnom kazališnom festivalu MOT u Skopju, upravo s predstavom „Zbor siročadi“ (3.10.2017.).
„Bilo tko može zapaliti vatru, ali je puno važnije kako je izbaciš“, rekao je Zon u jednom razgovoru te dodao kako ga govor ne zanima pa zato pažljivo bira glazbu za svoje predstave. Predstava „Zbor siročadi“ temelji se na preciznim, izvrsno koreografiranim pokretima (Eryk Makohon, Grzegorz Bauer) unutar metalne konstrukcije (Joanna Jasko-Sroka, ujedno kostimografkinja) koju protagonisti sami mijenjaju kako bi dočarali određeni scenski prostor i to sve u trajanju Goreckijeve Simfonije (oko 52 minute).
Dvije stroge i krute odgojiteljice (čuvarice) u sirotištu nadgledaju grupu djece upravljajući njihovim postupcima – zajedništvo je glavna odlika njihovog života: istovremeno se bude, odijevaju jednaku bezličnu odjeću, jedu, uzimaju školske torbe... Dakako, sve je to privid jer su djeca zapravo osamljena i duboko nesretna. Nikakvo zajedničko djelovanje ne razbija granice njihove privatne tuge. Emotivnu udaljenost naglašava najviše ritmička izmjena kretanja, usredotočenost da svi postupaju jednako kako bi zajednički učinak bio povoljan. Prizori poput podmetanja metalnih lončića po kojima hoda odgojiteljica ili zajedničko bubnjanje po školskim torbama djeluju gotovo hipnotički – jasno nam je da u pozadini leži sva tuga ovog svijeta, ali smo ipak očarani samom izvedbom.
Predstava „Zbor siročadi“ je istinski kolektivni čin koji ne samo da povezuje glumce nego i scenografske i glazbene komponente, ujedinjujući ih kroz fantastičnu redateljsku viziju Jerzya Zona.