Program 14. virovitičkog kazališnog ljeta (9. 6. - 1. 7. 2017.) pokazao je da ljetno razdoblje ne mora biti ispunjeno samo šalom i smijehom, neopterećujućim temama i zafrkancijom... jer životne nedaće nisu rezervirane za određeno godišnje doba i ako za kazališnu pozornicu doista tvrdimo da su „daske koje život znače“, valja očekivati i poneku tešku priču.
Suradnja koprivničkog Kazališta Oberon i Kazališta Virovitica iznjedrila je već nekoliko zanimljivih predstava jer povezuje obrazovanog, darovitog tekstopisca i redatelja Damira Mađarića (1959.) i glumački ansambl koji može oživjeti njegove kazališne ideje. Nakon praizvedbe u Koprivnici (2.3.2017.), predstava „Nori krtica Martin“ (tekst, režija i ostalo Damir Mađarić) otvorila je ovogodišnje Virovitičko kazališno ljeto.
Uz zvuke cimbula (Gordana Evačić) sjedeći na klupi (otetoj iz nekog parka, nesumnjivo) nesretni Martin opisuje svoju tužnu sudbinu - od pijanog oca i zlostavljane majke, preko vlastite prgave naravi i „meštrije“ koja mu je donosila zadovoljstvo i nevolje (zahvaljujući vezi s načelnikovom kćeri radio je kao portir na općini), do iskrene ljubavi s Pepicom koja je nesretno završila... Pijanac i razbijač, Martin ne ostaje dužan nikome i nikoga se ne boji, pa to s pozornice poručuje publici „čkomečim i klimavim Hrvatima“ jer su klimavi i pasivni „kak oni pesi v autima“ i preklinje ih (nas) „najte biti dudeki“, jer „političari su fukare i nemaju srca“.
Napisana kolokvijalnim jezikom tipičnim za Podravinu, ali razumljivim (ako ne svaka riječ, onda zahvaljujući kontekstu) na puno širem području, monodrama „Nori krtica Martin“ (na nekim mjestima zabunom piše „Bogi krtica Martin“ što također odgovara glavnom liku!) obiluje crnim humorom („Bil sam kak Matija Gubec“, „Tak mi je loše bilo da mi je pivo prisjelo“ i slično) prikazujući muškarca koji se ne miri sa zlom sudbinom, ali ipak doživljava poraz.
Napisana u ozračju galgenhumora (pri kraju doslovce) predstava „Nori krtica Martin“ u sjajnoj izvedbi Draška Zidara (1961.), uz neprimjetnu režiju, može istovremeno nasmijati i uzrujati... Ujedno junak i antijunak, Martin je naša uspavana savjest – sve dok čkomimo i klimamo!