Odlika ovogodišnjeg, 14. virovitičkog kazališnog ljeta jest raznolikost žanrova, kratkoća predstava i izvedbe u kazalištu. Iako  bi možda park ili novi čudni amfiteatar (dvorište palače Pejačević) bili zanimljiva mjesta za kazališni čin, visoke temperature, prijetnja kišnih oblaka u predvečerje i temperamentni komarci svakako su  vrlo uvjerljivi  razlozi za odabir udobnih kazališnih stolica u klimatiziranom prostoru.

Predstave se igraju u „blokovima“ po  dvije vikendom, pa su tako 23.6.  i 24.6. 2017. gostovala dva slavonska kazališta: HNK Osijek s predstavom „Zoološka priča“ Edvarda Albeea u režiji Miroslava Čabraje i  Gradsko kazalište „Joza Ivakić“ iz Vinkovaca  (česti partner Kazališta Virovitica) s predstavom „U babinom gnijezdu“ prema motivima D. De Vita u režiji Cvetina Aničića, obje premijerno izvedene 28.4.2017.

Kako osječka predstava ima dvije ravnopravne izvedbe, a ja sam vidjela samo jednu, okanit ću se pisanja o njoj i posvetiti ću se samo vinkovačkoj komediji. Film Dannya DeVita i Larrya Doylea „Duplex“ (dupleks, dvojni, dvostruki) govori o mladom bračnom paru koji dohranom starice pokušava doći do vlastitog doma. Iako „slatka mala starica“ djeluje kao sigurna kandidatkinja za skoro umiranje (posebice ova na filmu), otkrije se da je neobično vitalna, žilava i zahtjevna, tako da mladi ljudi ozbiljno razmišljaju o njezinom ubojstvu...

Ta priča jest temelj za vinkovačku predstavu proizvoljno nazvanu „U babinom gnijezdu“ u kojoj mladi par igraju Vladimir Andrić i Petra Kraljev, neuspješni pisac i minorna  glumica, dok je opaka staričica garagamelovskog, demonskog smijeha virovitička glumica Blanka Bart. Odličnom perikom, starinskom „bapskom“ haljinom ispod koje se nazire donje rublje, u šarenim šlapama i pogurena tijela uz oprezan hod, Bart se  izvrsno preobrazila u babuskaru.

Njezino stalno ometanje mladog pisca, komentari na životne navike mladog para, fizička snaga uz izigravanje nemoćne osobe i stalnu prijetnju da će ih prijaviti ako joj ne udovolje (oni su potpisali ugovor o  doživotnoj skrbi i ukolko ne zadovolje staričine kriterije, ona im može otkazati, ali oni  joj  moraju platiti odštetu - čime se objašnjava njihova stalna popustljivost njezinim hirovima).

Brojnim detaljima i glumačkim zahvatima Blanka Bart vrlo duhovito i učinkovito ostvaruje svoj lik i u potpunosti nosi predstavu. Njezini su partneri ponekad pretjerano karikaturalni ili moguću umjesnu grotesku ne dovedu do kraja, što bih prije pripisala mlakoj režiji nego njihovom nesnalaženju. Aničić se  uz režiju pozabavio i kostimima i mislim da su crveni triko i svjetlucave cipele u kojem se lomi Petra Kraljev potpuni promašaj – ona je ljupka mlada žena, ali ovakav odjevni predmet šalje pogrešnu poruku! Uz to je kostim, osobito uz krznenu jaknicu, ubitačan u ovim tropskim uvjetima - pa ne glume u hladnjači. Zato je scenografija vrlo, vrlo šarmantna - u  veselom  šarenom stripovskom načinu vrhunskog Dubravka Matakovića.

Duhovit tekst, dopadljiva scenografija, odlična Blanka Bart nasuprot ponekad nespretnim mladim glumcima  i režijskoj nedorečenosti, ipak svrstava ovu predstavu među one koje uspijevaju razdragati publiku.