Pula je nesumnjivo kulturno središte Istre sa svojim antičkim nasljeđem, suvremenom likovnom scenom, tradicionalnim ljetnim filmskim festivalom i zimskim okupljanjem književnika i srodnih struka. Usprkos krasnom zdanju INK-a - Gradskog kazališta Pula, kazališni život nije tako intenzivan, iako svake godine iznjedre neke zanimljive predstave za odrasle i djecu. Ipak, kada je riječ o predstavama za mlađi naraštaj, onda je tu ipak živahnija umjetnička organizacija Teatar Naranča koja svoje predstave u Puli već pet godina izvodi u bivšem Pionirskom domu (Radićeva ulica 22), današnjem Dječjem kreativnom centru (u dvorani narančastih sjedalica!).
U obljetničkoj godini prvog izdanja zbirke „Priče iz davnine“ Ivane Brlić Mažuranić (1874.-1938.) oni su posegnuli za pripoviješću (kako ju je nazvala autorica) „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ (1913.) u odličnoj dramatizaciji Antonija Gabelića i režiji Luke Juričića (premijera 26.11.2016., osvrt na izvedbu 7.12.2016.). U odnosu na original, izvedba je doživjela sitne preinake, poput nedostatka Gitine papige, zamjene čizmica cipelama (zbog mogućnosti stepanja) i pojava malog Bundaša (keksići čuda čine).
Pripovjedač Nino Pavleković vrlo pomno i ugodno vodi kroz događaje, Hlapića na simpatičan način predstavlja Irin Šime Rabar, dok je Monika Mihajlović vješta Gita. Glumci Nada Rocco i Ranko Tihomirović nisu samo gazdarica i majstor Mrkonja, već i svi ostali nužni likovi. Oslikani paneli tvore jednostavnu i učinkovitu scenu (Nela Radojčić), kostimi dobro pogađaju karaktere (Renata Janžić i Nada Ćolić), a skladatelj je nezaobilazni Bruno Krajcar.
Predstava o Hlapiću „malenom kao lakat, veselom kao ptica“ govori o nužnosti da se bude dobar i hrabar te da se pomaže drugima jer je to istinski smisao pravog života. Priča je jasna, a poruka nedvojbena... Koliko će toga djeca primijeniti po završetku predstave, teško je predvidjeti jer je svakodnevna stvarnost zakleti neprijatelj malom srčanom Hlapiću.