Kazalište „Komedija“ na zagrebačkom Kaptolu njeguje (uz dramski program) operetu i mjuzikl, no povremeno i u nekim drugim dvoranama možemo vidjeti domaći ili strani mjuzikl (Kino SC, KDVL...). Najnoviji domaći mjuzikl pod nazivom „Pacijenti“ (B Glad produkcija) u organizaciji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (premijera 4.10.2016., riječ je o četvrtoj izvedbi 9.11.2016. ) okupio je autore čija su imena relevantna u području njihova djelovanja, pa je tako glazbu napisao Tonči Huljić, libreto Miro Gavran, tekstove pjesama Vjekoslava Huljić, dok se, očekivano, režije (i vjerojatno koreografije uz asistenciju Tihane Strmečki) prihvatio Igor Barberić.

Radnja je smještena u privatnu psihijatrijsku kliniku, a inovacija(?) u pristupu pacijentima jest liječenje glazbom. Doktor Lovro (Hrvoje Foretić) povjerava svoj naum glazbenom menadžeru Robertu (Damir Kedžo) kako bi privolio vrhunsku glazbenicu Valentinu (Hana Hegedušić) da se vrati s pustog otoka, kamo se povukla u anonimnost, te da se uključi u projekt . Želeći pomoći pri liječenju, Valentina okuplja tim pacijenata koji će na prigodnom koncertu otpjevati svoje probleme i tako ih se riješiti, pa u tu svrhu imamo Ivu (Zrinka Kušević), Nedu (Vesna Ravenščak Lozić), Igora (Fabijan Pavao Medvešek) i Tonija (Ivan Čuić). No, opaki manipulator Robert ima skrivene planove: snimiti i emitirati koncert te vratiti Valentinu na estradu itd.,itd., itd...

Miro Gavran doista ima obilje iskustva u pisanju kazališnih tekstova najrazličitijih žanrova pa iznenađuje banalnost zbivanja i osrednjost dijaloga. Možemo čak događanja na pozornici opisati riječju - zbrka, a njoj doprinosi glazbena neprofiliranost likova. Huljićevu glazbu možete ili ne morate slušati, može vam se ili ne mora sviđati, ali nepobitno ima melodioznost i ritmičnost – osim u mjuziklu „Pacijenti“. Slušajući ove pjesme, čak i u vrlo uspjelim glumačkim i pjevačkim slučajevima (Hegedušić, Kušević, Ravenščak-Lozić) ili dapače odličnim (Kedžo, Čuić), nemamo nikakvu potrebu da se pomaknemo – osim možda da odemo iz dvorane! Svojim doprinosom Igor Barberić stvara dodatnu konfuziju na pozornici, pa kada se sjetim njegovih ranijih predstava, imam dojam da ga je zamijenio netko tko uči abecedu mjuzikla...

Budući da se radi o bolničkim uvjetima, većina likova je u pidžamama (Slavica Motušić), no zato treba ipak ukazati na funkcionalnu scenografiju (Marta Crnobrnja) uz obilato i uspješno korištenje svjetlosnih elemenata (Miljenko Bengez, Marino Frankola). Ukratko - uz izuzetak nekoliko zbilja uspjelih glumačko-pjevačkih izvedbi, mjuzikl „Pacijenti“ je ispod prihvatljivih kriterija glazbeno-scenskih nastupa na koje je naša sredina (ipak) navikla.