Projekt Scene Ribnjak (Centar mladih Ribnjak, Zagreb) i Teatra Poco Loco „Priča mi se priča“ i nadalje svake nedjelje u 11 i 12 sati okuplja sve one željne pričanja priča na drugačiji način. Svojim pristupačnim, izravnim, šarmantnim i interaktivnim načinom „malo ludi“ glumci i glazbenici pripovijedaju uz glazbu i slike dobro poznate, ali i one manje znane priče svojoj vjernoj publici. A da je publika doista vjerna, pokazuje relativno mali broj podignutih ruku na pitanje: “Tko je prvi puta danas s nama?“

Naime, izgleda da publika doista postaje ovisnicom o tim nedjeljnim druženjima pa se, usprkos raznolikom repertoaru, znaju po nekoliko puta gledati iste priče. No marljivi „kazalištarci“ nadopunjuju svoj program pa je tako zadnju listopadsku nedjelju 2016. izvedena bajka Vladimira Nazora (1876.-1949.) „Bijeli jelen“ u režiji Morane Dolenc. Da,da, Renata Carola Gatica nekuda baulja i režira neke druge ljude pa je poznata lutkarica Morana vrlo uspješno složila priču o maloj guščarici Anki.

Svjesni da zbog svoje dobi njihova publika neće uspjeti pratiti sve razine Nazorove priče, pripovjedači-ce su odstranili veliki dio teksta vezan uz kneževe i komplikacije u međuljudskim i međuživotinjskim odnosima,  tako da se prate dogodovštine male Anke u šumi, a kao predstavnik ljudskog tima pojavljuje se momak Stjepan (?) koji se zaljubljuje u nju. No, ukratko, sačuvano je temeljno  nepovjerenje između ljudi i životinja (uz izuzetak Anke), veličanje dobrote i uzajamnog pomaganja te nužnost da se živi među „svojima“.

Uz Dunju Fajdić, Gorana Guksića i Zrinku Kušević nastupa saksofonist Franjo Stojaković, dok se za vizualni dio pobrinuo Drago Dolenc. „Bijeli jelen“ je prilično omiljen predložak za kazališne izvedbe, pa bi bilo možda zgodno, kada se nakupi malo više predstava, napraviti malu jelensku reviju.