Daleko od javnosti i medija, Prix Marulić ove je godine, taman uoči 20.-og rođendana, krišom trebao pasti i naprosto nestati. Kako? Vrlo jednostavno - HRT mu je za ovu godinu u budžetu namijenio 0,00 kuna. Nasreću, zahvaljujući pritisku glavnih ljudi festivala i dramskog programa HRT-a, velikoj međunarodnoj podršci uglednih ljudi, kao i na koncu razumijevanju ravnatelja HRT-a, crni scenarij ipak se neće ostvariti.
Prix Marulić dočekat će svoje 20-o izdanje, a iskreno se nadamo, da mu to neće biti posljednja velika obljetnica, jer kako je rekao začetnik festivala i njegov donedavni voditelj Ljubo Pauzin, "Prix Marulić je u ovih 19 izdanja festivala stvorio, kako bi se danas popularno reklo, 'svjetski brand'. Poznati smo u Kini, Australiji, Japanu, Argentini – o Europi da i ne govorimo, a osobito u zemljama iz takozvanog istočnog bloka – Rusiji, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj i, dakako, u regiji. To nije mnogobrojan svijet – ljudi koji dolaze sa svojim emisijama na naš festival, ali je iznimno važan i utjecajan, jer su to medijski ljudi, i radijski i televizijski."
Ugled se, kao što znamo, ne stvara lagano i bilo bi zaista tragično da jednim potezom kista, odnosno sitne uštede, padne 20 godina velikog rada oko festivala, ali i da se dodatno poljulja ionako marginalizirana pozicija radiodramske umjetnosti.
U čast Prix Maruliću i radio-drami od četvrtka ćemo u nekoliko nastavaka objaviti esej posvećen hrvatskoj radio-drami. Esej je objavljen u Vijencu 2010. godine uoči tadašnjeg Prix Marulića.