Tekst "Posljednji dani mira" nastao je na narudžbu Umjetničke organizacije Ruždjak i Perković (RUPER-a), jedne od rijetkih trupa u Hrvatskoj koje praizvode komade etabliranih hrvatskih dramatičara, nepravedno zaobiđenih u repertoarnim odrednicama institucionalnih kazališta. Ivan Vidić  posljednji je put uprizoren 2010. godine ("Dolina ruža", Gavella).

Redateljica Dora Ruždjak Podolski ističe: "Posljednji dani mira, drama jednog od najvećih hrvatskih pisaca srednje generacije Ivana Vidića, relativizira odnos istine i laži,  zahtijevajući gotovo bunuelovsko tretiranje prostora i vremena, u čijem procjepu se naziru nagovještaji postapokalipse i potreba za novim uspostavljanjem ravnoteže i smisla.

Maštovit, strastven, domišljat, beskompromisan, ironičan i uzbudljiv, Vidićev predložak ocrtava raspadnuti svijet u junakinjama i oko njih, čitavo vrijeme poigravajući se gledateljevim očištem te upućujući publiku  na aktivno sudjelovanje u dramskoj igri i razotkrivanju slojeva zbiljskog i usanjanog. Duboko zadirući u kompleksnu prirodu ženske duše, ovaj komad nastavlja se na Vidićevo iskristalizirano i profilirano tkanje ženskih lica, kakvo nailazimo u Velikoj Tildi i Groznici".

U predstavi "Posljednji dani mira" igraju Dubravka Ostojić i Nataša Kopeč, scenograf je Stefano Katunar, kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin, suradnica za pokret je Petra Hrašćanec, glazbu je skladao Josip Maršić, oblikovatelj svjetla je Elvis Butković, a producent predstave Danijel Popović.

Projekt je nastao u koprodukciji Sveučilišta u Zagrebu, Studentskog centra, Kulture promjene, RUPER-a i Teatra &TD u kojemu je Ivan Vidić započeo svoj profesionalni put - 1993. godine "Groznica", "Putnici" i "Bakino srce".