Budući da su članice družina LOFT i Clou naše česte i drage gošće i sugovornice, odlučili smo njihovu novu koprodukciju, predstavu Legitimacije, najaviti nešto drukčije – diskretno usmjerenim dnevničkim razmišljanjima redateljice Morane Dolenc o pitanjima koja su je mučila tijekom posljednjih dana rada na predstavi.
U zamišljenom fokusu bio je proces prijelaza iz sadržajne jednoznačnosti papirnatih riječi u višeznačnost scenske komunikacije pokretom, animacijom, dijalogom tijela, predmeta, okoline i drugog. No sam tekst je nastajao iz razgovora, priča, scenske improvizacije, odnosno igre, dakle scenska je višeznačnost bila izvor i cilj, a tekst tek prijelazna faza. Samim time osnovna je ideja postala tek labava smjernica za vrlo zanimljiv i poticajan Moranin tok misli, pitanja i problema podijeljenih u nekoliko tematskih zapisa koje donosimo u nastavku.
Morana Dolenc, dnevnička razmišljanja:
Uvodna razmišljanja
Poput većine LOFT-ovih predstava, i ova nastaje potaknuta nekim istraživanjem, odnosno eksperimentiranjem s novim modusima funkcioniranja i stvaranja predstave. Osnovni okidač za Legitimacije bile su radionice, . Identitet i trebamo li ga uistinu / ID That We Need Indeed (super ime za radionicu, priznaj), koje smo vodile Lidija Kraljić, Anja Pletikosa i ja s raznim polaznicima u protekle dvije godine. Jedna je radionica bila kolektivni doživljaj cijele pandemijske situacije. U drugoj su u fokusu bile osobne priče iz prošlosti i osjećaji koje one bude u nama.
Potaknuti prekrasnim odazivom i reakcijama te lijepom atmosferom u cjelini, odlučili smo radionički princip rada pretočiti u stvaranje predstave. Odabrali smo glumački tim koji je na temelju vlastitih priča počeo graditi svoj i naš fiktivni svijet, a potaknuti ID-em nazvali smo ga Legitimacija.
Tekst i scena
U samom se procesu dogodilo puno različitih stvari. Uz pandemiju, razdvojenosti i online probe, u samom smo startu uspjeli uživo održati jedan blok radionica u Rijeci. Tada sam završila u bolnici te sam dobar dio procesa bila izvana, dobivajući informacije od Anje Pletikose, dramaturginje, skupljačice priča i kreatorice konkretnog teksta.
Iako tekst nije moj osnovni način scenskog maštanja i izražavanja, zahvaljujući ovim malim, hrabrim psihodramama dobila sam želju da ih se u predstavi izgovori, jer kad se ne izgovore na glas, doživljaji ostaju skriveni i osobni, a kad se ispričaju postaju korektivni. To mi se činilo važnim jer ponekad i naši najbliži prijatelji nose u sebi neke skrivene događaje, trenutke ili traume koje su se možda poklapale s našima i iz kojih smo mogli puno toga naučiti.
Kad sam u lipnju vidjela prvi progon u kojem je fokus bio na tekstu, bila sam jako dirnuta pričama. Zaključila sam da je ovo materijal s kojim se treba primiti u koštac, posebice jer je svaka priča jako osobna, a opet prepoznatljiva i u skoro svakoj se možemo pronaći, u ovoj ili onoj ulozi.
Sam prelazak teksta na scenu, moram priznati, bio je drukčiji nego dosad jer su Anja i glumci u improvizacijama paralelno dolazili do teksta i do nekih scenskih prostora i rješenja. Ja sam samo trebala napraviti svoji redateljski posao – pogledati i povezati, pronaći elemente koji mogu putovati kroz cijelu predstavu. Elemente koji možda na prvu loptu ne djeluju lutkarski, a meni su upravo lutkarski zanimljivi ili, kako je to rekla Valentina Lončarić, trebala sam isplesti pletenicu koja spaja različite priče, pa onda i naše živote.
Lutkarski elementi
Leni, Viki, Norma i David su četiri lika s vlastitim pričama koje se isprepliću. Međusobno su bitno različiti te svaki lik donosi sa sobom posebnu vrstu atmosfere i energije. Samim time pokušala sam kod svakog podcrtati njegov karakter naglašavajući predmete koji su neizostavni dio svake priče, poput slikovnice, dječjih igračaka, pribora za sadnju cvijeća, kofera punog stvari i priča… odabir materijala predmeta odgovara nekako karakteru lika, podcrtava njegovu posebnost. Taj postupak, koji mene podsjeća na lutkarske postupke, donosi važan sloj koji radimo i razrađujemo u ovoj predstavi. Mislim da je dosta očit jer, iako je riječ o predmetima iz svakodnevnog života, scenski su iskorišteni, postaju pokretači određenih scena, podsjetnici na neki događaj ili elementi iz prirode koji potiču na buđenje uspomena.
Jako mi je zanimljivo imati u projektu u isto vrijeme glumce-lutkare koji su se bavili lutkarstvom i „samo“ glumce koji još nisu. U rukama prvih predmet postaje centar svijeta, kod drugih tek rekvizit. Kako to ujednačiti i treba li uopće? Nastajanje predstave za mene je oduvijek bio kolektivni proces i upravo ovakvi trenutci ukrštavanja različitih znanja otvaraju nove mogućnosti i nadahnjuju.
Zanimljivo je odvojiti se, izaći iz uloge i pratiti razvoj u samom procesu rada te se s glumcima, u ogromnoj količini teksta, fokusirati na trenutke u kojima predmeti postaju glavni akteri i ravnopravni partneri na sceni. Zbilja bih htjela da se to osjeti u predstavi.
Štrih
U četvrtak smo napravili jedan veliki štrih. Ideje za koju sam mislila da je krucijalna jednostavno je izletjela van iz predstave. Nakon brda analiziranja, isprobavanja i zajedničkih razgovora shvatili smo da u jednom elementu nosimo dvije-tri poante od kojih niti jedna ne može izaći do kraja van ako ne dobije svoje vlastito mjesto, budući da su sve poante izuzetno bitne i snažne. Teška srca odvojili smo se od dvije i ostala je samo jedna ideja. Ta spoznaja da od nečega što nam je u početku bilo izuzetno zanimljivo i važno, a tokom procesa postalo nevažno i suvišno jer otvara neke potpuno druge smjerove, možemo odustati, čini mi se glumački, redateljski i autorski vrlo važnom i zrelom. To je baš neobičan trenutak, stisne te oko srca pa otpustiš i shvatiš da je sve prodisalo i da napokon vidimo cijelu sliku u komadu. Tada također shvatiš da uz sebe uistinu imaš tim koji radi zajedno, za isti cilj, a to je iznijeti na svjetlo reflektora jednu viziju kazališta.
Predstava Legitimacije autorski je projekt izvođača i autorskog tima. Izvođači su Lidija Kraljić, Valentina Lončarić, Nina Sabo i Deni Sanković, redateljica i naša sugovornica Morana Dolenc, dramaturginja i sakupljačica priča Anja Pletikosa, a autor glazbe Mark Mrakovčić. Premijerne izvedbe održat će se u subotu 4. rujna i nedjelju 5. rujna u Pogonu Jedinstvo.