Napomena: tekst je izvorno objavljen 11. ožujka 2021. u Vijencu, br. 705 

Kako sami umjetnici, posebice oni najugroženiji, ne bi nemoćno sjedili i jadikovali nad nametnutom situacijom, nekoliko se nezavisnih organizacija iz regije okupilo i pokrenulo platformu OD MALIH NOG(U). Članovi platforme kao glavni su cilj postavili afirmaciju i promociju kazališta za djecu i mlade. Jedan od prvih koraka u realizaciji tog dugoročnog plana bila je organizacija online konferencije

Iako su u Hrvatskoj formalno bile zatvorene tek pokoji mjesec, izvedbene su umjetnosti postale jedna od najvećih žrtava pandemije i pratećih joj mjera u neskladu. Taj nesklad na svojoj su koži najjače osjetila kazališta za djecu i mlade i lutkarska kazališta koje su stroge mjere bacile na koljena. I dok gradska kazališta još preživljavaju zahvaljujući osiguranom novčanom iznosu, nezavisne družine izgurane su do ruba i preko njega te je veliko pitanje koliko će ih dočekati normalizaciju. No ovo nije prvi udarac na umjetnički izraz koji od početaka raste u dubokoj sjeni velikog brata, „kazališta za odrasle“, već logičan plod sustavna zanemarivanja i omalovažavanja od strane svih sastavnica našeg društva.

Kako sami umjetnici, posebice oni najugroženiji, ne bi nemoćno sjedili i jadikovali nad nametnutom situacijom, nekoliko se nezavisnih organizacija iz regije okupilo i pokrenulo platformu OD MALIH NOG(U). Riječ je o Lutkarskoj organizaciji koju fakat trebamo LOFT iz Zagreba, Festivalu ekološkog pozorišta FEP iz Bačke Palanke, Dramskom studiju Prazan prostor iz Podgorice i Zavodu Odprti predali iz Kranja, koje su kao glavni cilj postavile afirmaciju i promociju kazališta za djecu i mlade u regiji. Jedan od prvih koraka u realizaciji tog dugoročnog plana bila je organizacija online konferencije, koja je u pet dana oko pet vrućih tema okupila četrdesetak stručnjaka iz kazališta za djecu i mlade.

Iako je svima već dosta razgovora preko ekrana, još i više njihova praćenja, konferencija je okupila neobično velik broj gledatelja – gledanost konferencije uživo kretala se od 30 do 60, a kasnija klikanost između 1000 i 1500. Pridruži li se tomu aktivnost gledatelja koji su se pitanjima uključivali u konferenciju, nameće se zaključak da su kazališni umjetnici koji se obraćaju djeci i mladima šutnju odlučili zamijeniti dijalogom koji otvara mogućnost suradnje, posebice između klimavih nezavisnih stolaca i ipak ugodnijih institucionalnih fotelja.

Repertoarne politike

Upravo je potreba za pojačanom koprodukcijom bila tema prvoga dana konferencije na kojemu su, u moderaciji Zale Dobovšek i Tjaše Bertoncelj, sudjelovali Leo Vukelić (Tigar teatar), Peter Kus (Zavod Kuskus), Vedrana Balen Spinčić (GKL Rijeka), Saša Lončar (KD Qulenium), Zoran Rakočević (Korifej) i Jelena Patrnogić (Pozorište za decu Kragujevac). Zaključak je tog dijela konferencije da su koprodukcije između institucija i nezavisnih umjetnika na razini cijele regije nužne za preživljavanje, a platforma OD MALIH NOG(U) mogla bi postati logično mjesto za produbljivanje i umnažanje suradnji unutar regije.

Jedan od motiva koprodukcija jest nestašica novca, no to nije jedino što muči kazališne umjetnike koji se obraćaju djeci i mladima, već je logična posljedica nagomilanih problema s kojima se susreću dugi niz godina, sličnih u cijeloj regiji. Zajednički je problem ignoriranje od strane vlasti. Jedan od razloga tomu je i nedovoljno prepoznavanje od strane kolega iz „velikih“ kazališta koje kazalište za djecu i mlade i dalje promatraju tek kao početnu ili odskočnu dasku u svijet ozbiljnog kazališta. To je velik problem u razvoju tog kazališnog izraza, što je pokazao (i) drugi dan konferencije, tematski usmjeren na repertoarne politike. U njemu su, u moderaciji Igora Tretinjaka, sudjelovali Drago Utješanović (Žar ptica), Marija Tudor (GKL Split), Aleksandar Nikolić (Malo pozorište Duško Radović), Branka Femić Šćekić (Teatar mladih), Katja Pegan (Gledališče Koper) i Ajda Rooss (Lutkovno gledališče Ljubljana). Većina sudionika ukazala je na (tek) jedan od paradoksa kazališta za djecu i mlade – gotovo apsolutnu moć odraslih, točnije pedagoga, u odlučivanju i izboru predstava na koje će voditi djecu. Ta moć ljudi koji kazalište shvaćaju tek produženim dijelom nastavnog procesa dobrim dijelom reže krila institucija u oblikovanju repertoara. U tom aspektu znatno su hrabrija nezavisna kazališta, koja ne odgovaraju višim instancama, već isključivo vlastitoj egzistenciji, što rezultira prividnim paradoksom da se u posljednje vrijeme ključni izvedbeni pomaci događaju izvan institucija. I zato je jako važno sačuvati nezavisno kazalište, a jednu od slamki spasa ponovo vidimo u prvoj temi – koprodukciji nezavisnih i institucionalnih kazališta.

Važnost povezivanja

U fokusu trećeg dana bile su kulturne politike, a sudjelovali su Diana Kržanić Tepavac (Assitej Srbija), Romano Bogdan (HC Assitej i KD Pinklec), Petar Pejaković (Kotorski festival pozorišta za djecu), Lidija Dedović (Kraljevsko pozorište Zetski dom), Mojca Jan Zoran (Slovenski gledališki inštitut, Zlata Paličica), Tijana Delić (savjetnica gradonačelnika Novog Sada za kulturu), Maja Zrnčić (Ministarstvo kulture i medija RH, Ruksak /pun/ kulture) i Nataša Bucik (slovensko Ministarstvo za kulturu, Kulturni bazar), vođeni čvrstom rukom moderatora Marija Kikaša. U cijeloj je regiji, a ponajviše u Crnoj Gori, kazalište za djecu i mlade tek jedno od nužne, no zaboravljene djece politike, no postoje i rijetki pozitivni primjeri suradnje poput projekata Zlata paličica, Kulturni bazar i Ruksak (pun) kulture.

Na više mjesta spomenuta je važnost povezivanja, što je bilo u žarištu i četvrtog dana konferencije, kad su Katarina Klančnik Kocutar i Tanja Lužar (Lutkovno gledališče Maribor), Tadeja Pungerčar (Festival Bobri), Milanka Čolović (Naj, naj, naj festival), Livija Kroflin (PIF), Sonja Petrović (Festival ekološkog pozorišta za decu i mlade u Bačkoj Palanki), Ivana Kukolj Solarov (kazalište Toša Jovanović iz Zrenjanina) i Davor Dragojević (Festival lutkarstva, Crna Gora), vođeni moderatorom Andrejom Čanjijem, govorili o festivalima u regiji. Glavne teme bile su mogućnost suradnje među festivalima, ali i širenje sadržaja na, primjerice, radionice kazališne kritike koja će činiti važan dio platforme OD MALIH NOG(U).

Status kazališta za mlade

Završni dio online konferencije o kazalištima za djecu i mlade pripao je još jednom vrućem krumpiru – kazalištu za mlade, o čemu su, u moderaciji Divne Stojanov, govorili Nina Meško (Javni sklad za kulturne dejevnosti) i Tereza Gregorič (Amaterski mladinski oder, Nova Gorica), Nina Horvat (Teatar Tirena) i Davor Dokleja (KD Pinklec i Dramski studio Dada), Anđelka Nikolić (Hop.la) i Uroš Mladenović (Teleport teatar) te Mirko Radonjić (Prazni prostor) i Ivona Čović Jaćimović (Arlekin). Sugovornici su istaknuli potrebu za naglašenijim povezivanjem ministarstava kulture i obrazovanja te za sistematizacijom statusa i obrazovanja dramskih pedagoga. Također, zapaženo je da u predstavama za mlade nije toliko problem tema, već izraz koji ili podilazi mladim publikama ili se udaljava od njih zbog nerazumijevanja ciljanih publika.

Iako nije riješila status kazališta za djecu i mlade, konferencija je otvorila brojna važna pitanja te stvorila temelje za dijalog. No platforma Od malih nog(u) svjesna je da su razgovori tek jedan od pristupa problemima i njihovu rješavanju. Zato će daljim dijalozima potkraj ožujka pridružiti Internet portal, koji će cjelovito pratiti kazališta za djecu i mlade u regiji. Samim time konferencija je napravila velik korak u upoznavanju s novom energijom koja se pojavila u umjetničkom izrazu umornom od stalnih gaženja, zanemarivanja i zaobilaženja.