Prije nekoliko dana izašao je novi broj Artosa, online časopisa Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, prilagođen vremenu i neprilikama u kojima je nastajao. Produktivna samoća unutar vlastitih zidova rezultirala je većim brojem eseja bitno različite tematike i područja interesa. Grčki povjesničar i teoretičar lutkarstva i kazališta za djecu Tasos Angelopoulos, tako, piše o lutkarskom sloju priča slavnog pisca za djecu Giannija Rodarija, Ema Bakran o sindromu lutajuće maternice u grčkim djelima i tragedijama, Danijela Paska problematizira medijsku ritualnu reprezentaciju političarki u i dalje patrijarhalnom hrvatskom društvu, dok Tin Užar u fokus svog eseja stavlja Matošev odnos prema glazbi u kritikama, esejima i polemikama. Esejistički dio završava esej Igora Tretinjaka o recentnom dramskom stvaralaštvu za djecu u Hrvatskoj.
Različitost eseja pretočila se na broj u cjelini koji nije oblikovan oko jedne glavne teme, već sadrži tri kraće teme – broj otvara tema Suvremeno viđenje tradicije. Urednik Zdravko Drenjančević veći dio tekstova oblikovao je oko glazbe. Vesna Ivkov piše o muzičkom folkloru iz treće ruke, Sunčana Bašić i Tihana Ivanković o starim klavirskim programima, a Nada Bezić o glazbenim šetnjama Zagrebom. Doprinos temi dala je Lucia Leman tekstom o slavnom engleskom lutkarskom junaku Punchu.
Studenti Poslijediplomskog specijalističkog studija kreativne terapije u svojoj tradicionalnoj rubrici predstavljaju Muzikoterapiju kroz četiri eseja. Marina Hojsak piše o muzikoterapiji korištenoj u svrhu ostvarivanja i održavanja odnosa između novorođenčeta i majki u riziku, dok Antonija Vukelić u svom radu opisuje način na koji muzikoterapija utječe na mentalno zdravlje i koji su pozitivni učinci muzikoterapije općenito. Dajana Miloš opisuje višeslojnu ulogu muzikoterapije u starijoj životnoj dobi, a urednica teme Mija Janković Shetsner u svom tekstu opisuje vibroakustičnu tehniku zvučnog kreveta.
Treća tema predstavlja pravi raritet. Riječ je o na našim prostorima slabo poznatom Thangka slikarstvu, indijskoj tehnici slikarstva s kojom nas upoznaju Sarika Singh u dva eseja: Painting Thangkas – Depicting Morality i Image and Imagery – Making Buddha te Igor Loinjak u tekstu o iskustvu thangka slikarstva u novom ciklusu crteža Josipa Zankija, Wittgenstein mantra.
Ovaj broj ima jedan, ali vrijedan intervju, s novom umjetničkom voditeljicom Muzičkog biennalea, Margaretom Ferek Petrić. Nešto je manje kritika nego u prethodnim brojevima, no broj zato nudi dvije iscrpne recenzije knjiga. Lucija Ljubić piše o knjizi Ivo Raić – hrvatski i europski glumac i redatelj Antonije Bogner-Šaban, a Igor Gajin o knjizi Lucije Ljubić Od prijestupnice do umjetnice – kazališne i društvene uloge hrvatskih glumica.
Događanja vezana uz Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku otvara in memoriam Zdravka Drenjančevića maestru i dugogodišnjem profesoru na našoj akademiji Josipu Jerkoviću. Akademske godine 2019. / 2020. pokrenut je Diplomski studij neverbalnog teatra, o čemu piše jedna od pokretačica Maja Đurinović, dok svoje dojmove dosadašnjim radom iznosi nekoliko studenata. Dio vezan uz akademiju i broj zatvara Danovnik iz karantene u izboru Snježane Barić-Šelmić. Riječ je o projektu u kojemu su profesori i studenti naše akademije samoizolaciju pretočili u kreativan rad te su tekstom, fotografijom, slikom i videom reagirali na dane karantene koji su označili ovu akademsku godinu.
Deveti broj Artosa, dakle, ne ide za cjelovitošću i tematskom zaokruženošću, već vrijeme izolacije i razdvajanja komentira raznolikošću tema, ideja i interesnih područja. I baš kao što je izolacija bila nužan korak do novih sloga, skladova i jedinstava, tako je ovaj broj korak prema novim tematskim kompaktnostima.