KAZALIŠTE ULYSSES I NP BRIJUNI, „BRIJUNSKA SOBA JAMESA JOYCEA – WORK IN PROGRESS“
Nije volio Pulu… a Brijune?
Postav u četiri međusobno povezane prostorije budi asocijacije ne samo na najpoznatiji roman čuvenog irskog književnika Jamesa Joycea „Ulysses“, već na autorov boravak u Puli
Objavljeno: 8.12.2020 3:26:54 PM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Brijunska soba Jamesa Joycea – work in progress“ / Promo

Glumac Rade Šerbedžija (1946.) i spisatelj Borislav Vujčić (1957.-2005.) utemeljili su godine 2001. Kazalište „Ulysses“ koje je  „doplovilo“ na Brijunsko otočje i od tada  ljeti redovito  privlači kazališnu i glazbenu publiku, najčešće u tvrđavu Minor na Malom Brijunu. Dvadeseta obljetnica kazališta iznjedrila je zanimljiv multimedijalni projekt pod nazivom „Brijunska soba Jamesa Joycea – work in progress“ u prizemlju hotela „Karmen“ na obali Velikog Brijuna prema ideji glazbenika Damira Urbana (1968.) uz partnersku suradnju kazališta „Ulysses“ i Nacionalnog parka Brijuni (27.7. -  17.8.2020., svakodnevno 13-15).  

Postav u četiri međusobno povezane prostorije budi asocijacije ne samo na najpoznatiji roman čuvenog irskog književnika Jamesa Joycea (1882.-1941.) „Ulysses“ („Uliks“, 1922.) prema kojem je nazvano kazalište, već na autorov   boravak u Puli (listopad 1904. – ožujak 1905.) odnosno proslavu njegovog 23. rođendana (2.2.1905.) upravo na otoku („Ako i nije istina, dobro je smišljeno“, odnosno kako to izvorno glasi „Se non e vero, e ben trovato“). Naime, mladi profesor engleskog jezika Joyce sa svojom ljubljenom Norom (Barnacle 1884.-1951.) krenuo je iz Züricha u Trst kako bi predavao  na Berlitz Language School, no stjecaj okolnosti ga je odveo u Pulu (30.10.1904.) u kojoj  nije bio nimalo sretan. Iako važna austro-ugarska luka, Pula je u Joyceovim očima bila tek provincijski gradić u kojem se nije ugodno osjećao, u kojem mu je bilo hladno („pomorska Sibirija“) i gdje se dosađivao. Rođendan sigurno nije proslavio u hotelu „Karmen“ („Carmen“)  jer je ovaj bio sagrađen 1908., ali otok je mogao posjetiti, budući da je 1893. privrednik Paul Kupelwieser (1843.-1919.) kupio otočje i angažirao bakteriologa Roberta Kocha (1843.-1910.) u borbi protiv malarije (1896.) kako bi osnovao mondeno (i zdravstveno)  ljetovalište (prvi hotel „Brioni“ sagrađen je 1896.).

U ulaznom  prostoru „Brijunske sobe Jamesa Joycea“ nalazi se namještaj iz čijih ladica naviru krumpiri što bi trebalo podsjetiti na veliku glad u Irskoj u vremenu 1845.-1849. nazvanu još „Velika krumpirova glad“ kada je zbog zaraze krumpira pomrlo stotine tisuće ljudi (čak do dva milijuna), a puno ih se iselilo (ključ sobe broj 317 pokriva stakleno zvono). Slijedi zatamnjena prostorija ispunjena zaslonima na kojim su u tehnici sjena izvedene scene mogućeg otočkog boravka poput plivanja ili šetnje pod krošnjama…

Zijah A. Sokolović  snimkom kratkog monologa o dimnjačaru prethodi velikoj sobi ispunjenoj slikama, videom i stolićem na kojem je starinski telefon. Nevelika ali najupečatljivija prostorija je spavaća soba Molly Bloom (izvor je stručni suradnik Igor Jurilj) u kojoj iznad nepospremljenog kreveta visi karton na kojem je ispisan najvažniji Joyceov datum – 16. lipnja 1904. takozvani Bloomsday (radnja romana „Uliks“ odvija se taj dan, a glavni su likovi Leopold i Molly Bloom). Plakati asocijativnog sadržaja rese uži zid sobe, dok je uzduž kreveta prislonjena   polica ispunjena većinom Joyceovim knjigama, čime se izravno povezuju kazalište „Ulysses“, Joyce i Brijuni.

Uz vizualnu, snažna je i zvučna komponenta prostora, a naznaka „work in progress“ (naslov romana kasnije poznatog kao „Finneganovo bdijenje“)  ukazuje na otvorenost  postava u kojem se mogu očekivati buduće umjetničke intervencije.