Zagreb je grad s brojnim muzejima, ali mu nedostaje jedan vrlo važan - Kazališni muzej. Odsjek za povijest hrvatskog kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU sa sjedištem u palači Narodnog doma (Opatička 18) vrlo predano skuplja i čuva građu organizirajući  povremeno zanimljive, ali nevelike izložbe (zbog nedostatka prostora), no to ipak nije dovoljno za cjeloviti i kontinuirani  prikaz prošlosti i sadašnjosti hrvatskog glumišta. To je nesumnjivo jedan od razloga zašto je vrlo vrijedna donacija nekadašnjeg  baletana i koreografa Željka Jureše (1937.) našla svoj dom u Muzeju za umjetnost i obrt. 

Donacija broji 467 predmeta među kojima su najupečatljiviji muški i ženski kostimi, ali ima i obilje scenskih ukrasa (za kosu), baletnih papučica, odjeće, fotografija,  plakata, knjižica, grafika, slika, kazališnih cedulja... Najveći broj kostima nosili  su Jureša i njegova plesna i životna partnerica Belinda Wright (1929.-2007.), ali tu su primjerice i kostim „Ondine“ u kojem je plesala Margot Fonteyn i kostim „Odile“ („Labuđe jezero“) Maje Pliseckaje.

Prema opsežnoj monografiji (a i pratećem tekstu u katalogu izložbe) Davora Schopfa i Mladena Mordeja Vučkovića, pratimo životni i plesni put Željka Jureše koji nakon prvih plesnih pouka u studiju koreografa Zagrebačkog baleta Mile Jovanovića odlazi 1953. u Internacionalnu školu Ane Roje i Oskara Harmoša (Kaštel Kambelovac), što ga odvodi 1958. u Legatovu školu u Englesku. Tamo mijenja ime u Jelko Yuresha i pronalazi svoj profesionalni (i privatni) put – u skladu s  kaubojskim izrekama: „Došao je tiho i ušao u legendu“.  

Izložba donacije Jelka Yureshe pod nazivom „Balet i strast“ (5.12.2017.-18.2.2018.) pokazuje ne samo izuzetnu baletnu baštinu, već i ozračje jednog života ispunjenog dubokom ljubavlju prema plesnoj umjetnosti, koja nije bila posao nego istinski poziv. Doista je šteta što vjerojatno nakon završetka izložbe nećemo imati priliku i dalje gledati barem djelić ove fascinantne donacije.