Krajem osamdesetih kao kontinuitet estetike i angažmana studentskog kazališta, pojavljuju se tri amaterske družine koje ubrzo postaju nezavisne grupe: Daska iz Siska, Inat iz Pule i Pinklec iz Čakovca. Svojim inovativnim predstavama mijenjaju pojam amaterizma (u čemu uvelike sudjeluje i Lero iz Dubrovnika), i u organizacionom smislu uvode pojam nezavisnog kazališta.
Romano Bogdan, osnivač i umjetnički ravnatelj Pinkleca svojim velikim zanimanjem za Artaudovo djelo stvara niz predstava koje bivaju nagrađivane, ali i privlačne publici. U njegovom radu i danas veliki dio zauzimanju predstave za djecu. Tako je Pinklec od vizionarskog kazališta Artauda i inovativnih interpretacija klasičnih bajki dobio i status profesionalnog kazališta prije deset godina. Danas osim Romana Bogdana u Pinklecima režiraju Oliver Frljić, Miran Kurspahić, Anica Tomić, Mario Kovač i mnogi drugi.
Tribina kroz razgovor s gostima objašnjava fenomen koji je atipičan i za šire područje, a ne samo Hrvatsku. Pitanje je kako opstati trideset godina u sredini koja neprestano obračunava s amaterizmom i nezavisnom scenom.
Voditelj tribine je Vladimir Stojsavljević, a gosti su Romano Bogdan, redatelj i osnivač kazališta Pinklec i Igor Tretinjak, autor monografije "Fenomen Pinklec - od rituala do igre", u povodu trideset godina osnutka Pinkleca.