Potaknuti višegodišnjim suradnjama sa školama na području dramskih programa i radionica, evaluacijama i analizama stanja, stručni suradnici Centra za kulturu i film Augusta Cesarca došli su do zaključka da su voditeljima dramskih i lutkarskih skupina osnovnih škola neophodno potrebne edukacije na području dramskog odgoja ali i lutkarstva.

Stoga su u suradnji s eminentnim stručnjacima dramske umjetnosti osmislili program edukacija koje će se provoditi putem trodnevnih vikend intenziva, DramoLet. Kotizacija za pojedini modul iznosi 300,00kn.

Kroz ciklus edukacija polaznici će dobiti široku lepezu potrebnih alata za osmišljavanje i  vođenje dramskih i lutkarskih radionica te kreiranje kazališnih predstava.     

Za više informacija i prijave možete se obratiti stručnoj suradnici Ivani Market  (ivana.market@centarcesarec.hr; 095/6457739).

Kruna Tarle, likovna i kazališna umjetnica, vodit će sljedeće radionice koje tumači ovako:            

 Scenska lutka na drugačiji način: izrada i animacija, 24. – 26. 3. 2017.

U svrhu razbijanja predrasuda da je za lutkarstvo dovoljno izraditi lutku, sustavno i metodički radit ćemo na vježbama animacije, analize odnosa, partnera i scenskog prostora. Akumulacija znanja i vještina potrebnih za ovaj složeni medij stječe  se u simultanom radu na tekstu, na glasu i govoru, animaciji, osvještavanju tijela i prostora, likovnih tehnika i likovne imaginacije.

Kazalište maske, materijala i objekta, s naglaskom na istraživanju, 19. 5. – 21. 5. 2017.

Fascinacija maskom, stara koliko i čovjek, vodi ga od rituala, preko fašnika do likovne i kazališne scene, te art-terapije. Krenut ćemo od neutralne  maske i uzbudljivog iskustva: gipsanog odljeva lica, koji preko izrade kalupa, nudi neograničene mogućnosti nad(o)gradnje i ekspresije.

Neoblikovani materijal ili objekt, samom inscenacijom postaje modernom „lutkom“i pruža neslućene mogućnosti izražavanja, prije svega neverbalnog i iracionalnog. Počevši od improvizacija, pokušat ćemo stvarati sintezu slike, zvuka i pokreta, što će nas dovesti do etida i većih scenskih cjelina.

Režija lutkarske predstave, listopad 2017.

Za početak krenut ćemo od promišljanja što lutkarstvo jest, a što ono nije. Što je to za lutkarstvo specifično u odnosu na dramsku umjetnost koja mu u praksi učestalo nameće svoja pravila. Režirati iz te vizure znači biti na pravom putu; uživati u čistom lutkarskom mediju.

U praksi, niže se potom čitav niz daljnjih pitanja i odluka kao što je na primjer, izbor teksta ili odsustvo teksta, izbor tipova lutaka, tehnologije i estetike, rješenje scenskog okvira, glazbe ili zvuka, odnosa čovjek-lutka i slično.

Jelena Hadži-Manev vodit će radionicu Tijelo - glas – riječ, a Rene Medvešek radionicu Režija kazališne predstave, 28. – 30. 4. 2017. O svojoj radionici Jelena piše: Na ovoj edukaciji pokušat ćemo otvoriti drugačije načine istraživanja teksta i različitih mogućnosti njegove izvedbe. Kroz niz vježbi radit ćemo na osvještavanju tijela i glasa, te povezanosti tijela i daha s proizvodnjom glasa. Igrat ćemo se različitim načinima kretanja tijela i „dobivanja osjećaja“ u tijelu. Probat ćemo riječi „izraziti“ kroz tijelo pa ih tek onda izgovoriti.

 Drugi dio seminara činit će interaktivno predavanje akademskog glumca i redatelja Renea Medvešeka koji će polaznicima prezentirati svoje viđenje i iskustvo režiranja višestruko nagrađivanih kazališnih predstava kao i odgovarati na njihova pitanja. 

Dubravko Torjanac će u jesen (listopad/studeni) ove godine voditi radionicu: Izrada i animacija marioneta prema metodi A. Rosera. Evo što o njoj kaže:

Radionica se temelji na kazališnim i pedagoškim zamislima prof. Albrechta Rosera. Njemački lutkar A. Roser, smatrajući da je tehnologija nerazdruživa od interpretacije, uobličio je konstrukcijska i animacijska načela kao niz praktičnih postupaka koji lutki omogućuju da bude kompleksni i zaokruženi kazališni instrument, a lutkaru lako i brzo ovladavanje lutkom: svaka tehnološka zadanost izravno se reflektira u animaciji, ne konstruira se lutka, već lutkin pokret, a animacija se ne zamišlja kao apstraktno «prodahnuće životom», već kao razrada procesa interakcije koji se odvija između lutkara, lutke i publike, na čemu se temelji «dojam i mogućnost života mrtve materije».