U povodu obilježavanja stote obljetnice rođenja plesačice Mije Čorak Slavenske, Umjetnička akademija u Osijeku proglasila je 2016. godinom Slavenske, što je dovelo do znanstvenog skupa u rodnom joj Slavonskom Brodu. Međutim, jednodnevni skup (29. listopada 2016.) u Kući Arko (sjedište Hrvatskog centra ITI, Zagreb, Basaričekova 24) na temu „80 godina od jedinstvenih i prijepornih Tanzwettspiele tzv. Plesne olimpijade održane u Berlinu 1936.“ predstavio je seriju vrlo zanimljivih istraživanja i promišljanja na temu veze suvremenog plesa i bujajućeg nacističkog režima. Naime, plesači iz brojnih zemalja odbili su sudjelovanje upravo zbog političkih uvjeta u Njemačkoj, dok su s druge strane trijumfirali plesači iz manjih sredina, poput primjerice iz naše. Tako su uz solistice poput Mije Čorak Slavenske, Mercedes Goritz Pavelić i Nevenke Perko nastupili zagrebački Balet i grupa Ane Maletić, te Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca.

Katarina Žeravica iznijela je vrlo zanimljivu prepisku između Nevenke Perko i organizatora Plesne olimpijade, Mihaela Devald propitivala je odnos plesača u kontekstu novih političkih strujanja u Njemačkoj, Daniel Rafaelić bavio se fenomenom filmske propagandistice Hitlerovog režima Leni Riefenstahl, dok se Iva Nerina Sibila pozabavila Rudolfom Labanom i nacističkim režimom. Svoja zapažanja i propitivanja iznijeli su također Andreja Jeličić, Tvrtko Zebec i Maja Đurinović, a dragocjena su bila sjećanja Beate Domić.

Ovaj skup, odnosno okrugli stol, doista predstavlja dragocjeni doprinos hrvatskoj plesnoj baštini, ali i promišljanje o odnosu umjetnosti (i umjetnika) prema destruktivnim političkim režimima, te pojašnjenje zašto nešto što bi trebalo predstavljati slobodu ljudske misli, nailazi na odobravanje diktature?! Bilo bi sjajno kada bi predočena izlaganja našla svoje mjesto u sljedećem broju časopisa „Kretanja“.