Početak spomenutog Odsjeka potpisivanje je ugovora o ustupanju Arhiva i muzeja HNK Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti za potrebe osnivanja odjela za teatrologiju Instituta za književnost JAZU.
Autorica izložbe je Martina Petranović (ovogodišnja dobitnica Nagrade „Marko Fotez“ za izuzetno promišljene, argumentirane i zanimljive knjige posvećene hrvatskoj kostimografiji te kostimografkinji Iki Škomrlj) koja je nastojala u skučenom izložbenom prostoru naznačiti vrijednost i važnost prikupljenog materijala.
Najstariji materijali datiraju od sredine 19. stoljeća (poput kazališnih cedulja ili fotografija), kronološki se mogu pratiti odabrane skice scenografija i kostimografija (tek spomenimo Babićevu „Na tri kralja“ iz 1924.), fotografije predstava i glumaca (omiljena fotografija reda ispred blagajne za „Malu Floramy“ koji vijuga po Trgu maršala Tita iz 1947.), izbor iz donacija (primjerice Kleme Švarc), rukopisi kultnih drama ili šaptačeva knjiga... Obuhvaćeni su primjeri iz dramskog repertoara, opere i baleta, ali i počeci kazališta lutaka. Uz primjere iz zagrebačkih kazališta, predočene su i druge kazališne sredine preko kazališnih plakata ili fotografija.
Ono što donekle zbunjuje pri obilasku izložbe jest nedostatak građe iz ovog stoljeća odnosno tekućeg kazališnog repertoara. Činjenica da ne postoji kazališni muzej je svakakao poražavajuća, ali iz ove izložbe djelomice proizlazi da se nije uspjela regulirati veza između hrvatskih kazališta i Instituta, odnosno da ne postoji sustavno prikupljanje građe. Prema informacijama, kazališta nisu dužna ustupati svoje programe predstava, skice ili makete (ili gotove kostime) Institutu, a besparica (prema neslužbenim razgovorima) tjera na recikliranje kostima, pa će, po svemu sudeći, u potpunosti izostati prikupljanje kostima ili scenografije.