"EVITA" U KAZALIŠTU RONACHER
"Ja sam Argentina i uvijek ću biti"
Mjuzikl 'Evita' u postavi bečkog kazališta Ronacher karakteriziraju izvanredno uvježbani ansambl, efektna koreografija, izuzetno dinamična izmjena scena i majstorski vođena priča
Objavljeno: 13.11.2016. 5:46:20
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Evita" / musicalzentrale.de / Thorsten Wilff

Prednost repertoarno profiliranih kazališta jest u činjenici, da i oni koji se zateknu u nepoznatom gradu, točno znaju što im pruža određena kazališna kuća. Tako je primjerice, bečko kazalište „Ronacher“ (Wien, Seilerstaette 9) vezano uz mjuzikle i nerijetko se dulji period može vidjeti isključivo jedan naslov. Od sredine rujna do kraja prosinca 2016. tamo igra mjuzikl „Evita“ (premijera ožujak 2016.) libretista Tima Ricea i skladatelja Andrewa Lloyda Webbera u režiji i koreografiji Vincenta Patersona.

Priča o Evi Duarte (1919.-1952.) koja je, u želji da postane glumica, iz provincije došla u Buenos Aires gdje je slavu stekla radeći na radiju , a poznanstva prolazeći kroz brojne ljubavne veze. No, na jednoj dobrotvornoj zabavi 22. siječnja 1944. susreće osjetno starijeg, ali za nju nesumnjivo karizmatičnog generala pukovnika Juana Perona (1895.-1974.), nakon čega sve postaje drugačije. Udajom za njega i njegovim izborom za predsjednika Argentine (1946.-1955.), siromašna djevojka rođena u nezakonitoj vezi, postaje Eva Peron, „prva dama“ obasipana draguljima i krznom, važan čovjek u stožeru svojega muža.

Iako povjesničari dvoje oko namjera vezanih uz njihovu europsku turneju pod nazivom „Rainbow Tour“ i o njezinom postavljanju za vice-predsjednika,pa čak i o njezinom razumijevanju za one najsiromašnije Peronove sljedbenike („descamisado“ odnosno „bez košulje“) kao i zalaganju za ženska prava i prava onih rođenih izvan zakonitog braka – činjenica je da su je nazivali „Svetom“ i tepali joj „Evica“ (španjolski „Evita“). Bila je utjelovljenje narodnih težnji, njihov idol, njihova uzdanica – na zidovima mnogih domova njezina se fotografija nalazi uz sliku Blažene Djevice Marije!

Mjuzikl se bavi razdobljem njezina života između 1934. i 1952., a u bečkoj predstavi izmjenjuju se tri protagonistice: Marjan Shaki (do 14.10., koju sam imala priliku gledati i slušati), Bettina Moench (15.10.- 30.11.) i cijeli prosinac Katharine Mehrling (koja je nastupila u premijernoj postavi). Glavni muški likovi su pripovjedač Che (Drew Sarich) i Juan Peron (Felix Martin, 21.9.2016.), , dok su za vizualni dio zaslužni scenograf Stephan Prattes i kostimograf Robert Schwaighofer.

Dakako, različite protagonistice dat će drugačije ugođaje pojedinoj izvedbi „Evite“, no ono što je konstanta u svakoj predstavi jest izvanredno uvježbani ansambl u jednosatnoj ali efektnoj koreografiji, izuzetno dinamična izmjena scena i majstorski vođena priča–publika nema vremena za meškoljenje ili gledanje na sat. Jer, trepnete li u pogrešnom trenutku, izgubit ćete neki detalj. Također, ukoliko ne znate njemački, morate se skoncentrirati na engleski prijevod koji se strelovito mijenja – u skladu sa zbivanjima na pozornici. Rado bih da neki hrvatski redatelji mjuzikla „zavire“ u Ronacherovu „Evitu“ – možda bi doživjeli prosvjetljenje?!

Najnovije:
LUTKARSKO SJEĆANJE NA TAHIRA MUJIČIĆA (1947.-2026.)
Tahirov savršen recept za osvajanje publika
Tahir Mujičić nikad nije išao za vlastitim mitologizacijama u sutra, već mu je najvažnije bilo nasmijati, zabaviti i začuditi sad i ovdje one do kojih mu je najviše stalo – publike. U najzanimljivijem lutkarskom projektu – LEC-u MManipuli – to je postigao preplevši na izuzetno zanimljiv način pučkost i tradiciju sa svježim i provokativnim sadržajem, idejama i konceptom
LGM, "TRANSPORT: TOVOR" I LGL, "TRANSPORT: ODHOD"
Kazališni inovator Tin Grabnar
'Transport' je projekt koji fascinira idejom i njezinom realizacijom, a uz suvremenu izvedbeno tehnologijsku formu, važna mu je i aktualna tema kojom nas upozorava i potiče na empatiju i razmišljanje, ako ne i na aktivnije djelovanje
30. SUSRET LUTKARA I LUTKARSKIH KAZALIŠTA HRVATSKE – SLUK, 2. DO 6. LIPNJA 2025., OSIJEK
Tanka, pretanka jubilarka i krajnje vrijeme za dubinske promjene
Rezimiramo li poetiku 30. susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske, možemo zaključiti da nam je lutkarstvo zastarjelo, umorno i neinventivno, još uvijek duboko uronjeno u tekst. Krajnje je vrijeme da zasučemo rukave i primimo se posla, da se trgnemo i probudimo iz sad već predugog sna
O LUTKARSKOJ DRAMATURGIJI
'Mišek Julijan' u raljama dramaturgije
'Mišek Julijan' Lutkarskog gledališča Ljubljana jedan je od dobrih primjera prakse i putokaz u kojem bismo smjeru trebali ići kad razmišljamo o ozbiljnijim dramaturškim iskoracima u lutkarskom kazalištu