Lutki u čast svakog 21. ožujka čitaju se svjetske i nacionalne poruke, a ove godine to su hrvatska poruka Livije Kroflin i ponovljena svjetska poruka iz 2011. godine velikana europskog i svjetskog lutkarstva Henryka Jurkowskog, koji nas je prije nekoliko mjeseci napustio.    

Hrvatska poruka doc. dr. sc. Livije Kroflin, docentice na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i dugogodišnje umjetničke voditeljice PIF-a:

"Lutkarstvo današnjice živa je pulsirajuća masa, plodno more iz kojeg izlaze najrazličitiji oblici života. Jedni poprimaju oblik zvijezde ili majmuna, drugi ginjola ili marionete, treći kamena ili gline, četvrti pak straha, volje ili vjere. Svi su različiti, a svi jednako dišu, svi imaju pravo na život: i medvjed i drvo, i torta i kobasica, i tikve i košare, i plišani medo i drvena skulptura, i čovjek zajedno s njima, iza njih, u njima, uz njih. U skladnom zajedništvu čovjeka, koji je duša lutke, i lutke, koja je čovjekov razlog bivanja na lutkarskoj sceni.

Lutka pamti svoju povijest. S nama je od najdavnijih vremena, a svakako od samih znanih nam početaka kazališta. Od neurospastona u antici, koji su se, kako im ime kaže, grčevito trzali i, dakako, nisu bili pripušteni na velika kazališna natjecanja (na kojima su, pak, paradoksalno, ljudi u koturnama i maskama nalikovali divovskim lutkama), preko srednjovjekovnih prikazanja u kojima su se pokorno, iz usluge prema glumcima, dale čerečiti, paliti u vatri i na druge načine zorno prikazivati muke svetaca na način na koji ih nijedno ljudsko biće ne bi moglo prikazati bez fatalnih posljedica po sebe, lutke su dospjele do sajamskih zabavljača koji su njima nasmijavali puk i prenosili važne vijesti, usput čupajući zube i prodajući sveliječeće pripravke; u njihovim su rukama lutke prosvjedovale protiv moćnika, odsijecale glave krvnicima koji su to njihovim ljudima činili u stvarnom životu, osvećivali se bogatim kućevlasnicima koji su ih izbacivali na ulicu, pobjeđivale Vraga pa i samu Smrt.

I tako su, nikad cijenjene a uvijek voljene, prokrčile svoj put u 20. stoljeće, kad dobivaju nove forme, vlastita kazališta, akademije, časopise, festivale i udruge. Postaju umjetnost.

Za sve to vrijeme u Aziji su se bavile prikazivanjem nastanka svijeta, kozmičke borbe Dobra i Zla, bogova i demona, uspostavljanja božanskog reda u naš svijet.

Suvremeno lutkarstvo čuva svoju povijest i nadmašuje ju, s jednakom se nježnošću odnosi prema Punchu i Petruški, kao i prema ježu koji se pred očima gledatelja mijesi od gline. Danas lutka može gotovo sve. Može nam pokazati nesigurnog diva koji je manji od orahove ljuske, kao i plašljivog miša koji nadvladavši strah postaje veći od nebodera; može nam pokazati strah koji je veći od cijele pozornice, a koji se može ispuhati kao balon od sapunice; može nas provesti kroz opasnosti mračne šume, kroz vukov trbuh i kroz našu tamnu podsvijest.

Danas lutka može gotovo sve, samo ne može oponašati čovjeka. Ne želi samo stajati na sceni i recitirati tekst. Ne želi biti umjesto čovjeka, želi biti s njime u neraskidivu jedinstvu, u stalnoj napetosti između živog i neživog, gdje je neživo gdjekad življe od živog.

Nutarnja snaga anime u kazalištu animacije – a to je današnje lutkarsko kazalište – oživljuje cjelokupni prostor, okolinu i život sam. Sve se giba, diše i živi, i ljudi i životinje, i trava i suho lišće, i rotkvica i tanjur, i čaša i kapi vode, i jastuk i naši snovi, i dobro i zlo. Sve je u pokretu, sve u mijeni, sve je život. To je lutkarstvo.

Neka nam je svima sretan Svjetski dan lutkarstva!"

Profesor Henryk Jurkowski napustio nas je 2. siječnja 2016. godine te je njemu u čast ponovljena njegova poruka izvorno objavljena 2011. godine. U nastavku pročitajte dio poruke:

" Kao i mnoge druge ljudske djelatnosti, umjetnost je pod utjecajem dviju tendencija: ujednačavanja i diferencijacije. Danas smo svjedoci usporednog postojanja tih dviju tendencija u kulturnim djelatnostima. Jasno zapažamo kako je lako putovati, zrakoplovom ili putem interneta. To umnožava broj kontakata koje uspostavljamo na raznim kongresima i festivalima, što dovodi do većeg ujednačavanja. Uskoro ćemo zaista živjeti u McLuhanovom globalnom selu.

To stanje ne znači da smo potpuno izgubili osjećaj za kulturne razlike, nego da će odsada veći broj kazališnih družina upotrebljavati sličan način izražavanja. Lutkarski stilovi kao što su ningyo joruri iz Japana i wayang iz Indonezije asimilirani su i u Europi i u Americi. Istodobno, skupine iz Azije i Afrike koriste europske lutkarske tehnike.

Prijatelji mi kažu da, ako mladi japanski umjetnik može postati virtuozni svirač Chopina, i Amerikanac može postati majstor jorurija ili majstor dalang koji izvodi wayang purwa. Složio bih se s njima pod uvjetom da lutkar asimilira ne samo tehniku nego i kulturu povezanu s njom.

Mnogi se umjetnici zadovoljavaju vanjskom ljepotom lutke, ali to gledatelju pruža potencijal otkrivanja drugih oblika umjetnosti. Na taj način lutka osvaja nove teritorije. Čak i unutar glumačkog kazališta lutka je postala izvorom mnogih metafora.

Raširena prisutnost drevne slikovite lutke sada je povezana s pokretom u obrnutom razmjeru s teritorijem koji je prije zauzimala. Razlog je prodor objekta i, u čak većim razmjerima, svega povezanog s materijom. Kad se neki objekt, neka materija, animiraju, oni nam govore, zahtijevajući svoje pravo na kazališni život. Tako će odsada objekt zamijeniti slikovitu lutku, otvarajući umjetniku put koji vodi u nov poetski jezik, u kreacije pune bogatih i dinamičnih slika.

Slike i metafore koje su nekad bile karakteristične za određenu vrstu lutke, razlikujući ih jedne od drugih, danas su postale izvor ekspresije za svakog pojedinog lutkara. Tako smo dobili nov jedinstven poetski jezik koji ne ovisi o generičkoj tradiciji nego o talentu umjetnika i njegovoj individualnoj kreativnosti. Ujednačavanje sredstava ekspresije uzrok je diferencijaciji. McLuhanovo globalno selo pretvorilo se u vlastiti antipod. Razni oblici izražavanja postali su instrumenti individualnog jezika koji uvijek daje prednost originalnim rješenjima. Naravno, tradicija slikovite lutke nije nestala iz našeg vidokruga. Nadajmo se da će uvijek ostati dragocjena referentna točka."

Sretan nam svima Svjetski dan lutkarstva!!!