Predstava "Gusle moje električne" strukturirana je kao jedno snoviđenje kroz koje putujemo letenjem, letenjem koje počinje u utrobi maternice, a nastavlja se susretom s indijanskim poglavicom. Ona je utemeljena na vibraciji, počiva na zvuku i počinje s činom rođenja, a izvire iz spoznaje da kada se nađeš daleko na drugom kontinentu jedini način da objasniš odakle dolaziš jest da pjevaš pjesme koje se pjevaju u tvom kraju. Ovo istraživanje melosa našeg naroda, kroz koje prolazimo kroz određene toponime, jest putovanje na koje nas vodi komičar Željko Vukmirica.

U današnje se vrijeme brzog života i posvemašnje izloženosti svim medijima nalazimo izgubljeni, otuđeni jedni od drugih. Izražavajući čežnju za ponovnim jedinstvom svog plemena i potrebu za povratkom zaboravljene tradicije Željko Vukmirica istražuje zvukove usađene u tkivo svog naroda. Neki od toponima su glazbeno – govorne vrednote naroda u njegovim karakterističnim točkama: od naratorske forme koju nalazimo u ljerici, preko bećarca kojeg nalazimo u Lićkom Lešću, zatim dinarska ojkalica, na električnim guslama pjevana duhovita pjesma kako je u vrijeme rata nastala nama znana Republika Hrvatska, preko komiških faćenda do suvremenog splitskog tehna.

Namjera je baviti se tradicionalnom kulturom u njenim najsmješnijim oblicima te spojiti ono duhovito tradicionalno sa duhovitim modernim: obzirom da "volimo ježa budalu", i da je riječ o iskusnom izvođaču monokomedija koji je izrazio organsku potrebu da se bavi tradicionalnim glazbenim oblicima naroda iz kojeg potječe. Ovo je sve dakako, u krajnjoj konačnici sve, ali ne tradicionalno.

Uz Vukmiricu, autorski tim čine Valent Samardžija - NT Wawe, koji uživo svira elekrtičnu šargiju i električnu gitaru, Borna Armanini kao redatelj i Morana Foretić koja potpisuje dramaturgiju.