Štovatelji dramske riječi ovu godinu proglašavaju Shakespeareovom, dok se ljubitelji opere prisjećaju da je ove godine 260-ta obljetnica Mozartova rođenja (27.siječnja, 1756.). Budući je ujedno i 230-ta obljetnica praizvedbe opere "Figarov pir" u Beču i gotovo 25 godina od zadnje izvedbe u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, 6. veljače izvedena je premijera spomenute Mozartove komične opere.
U režiji Mauricia Garcia Lozana, scenografiji Jorgea Ballina, kostimima Eloise Kazan i pod ravnanjem dirigentice Natalie Murray Beale zapjevala je prva postava domaćih pjevača (postoji alternacija koju nisam poslušala). Radi se o doista odličnim pjevačima i dopadljivim scenskim pojavama (potpomognuti zbilja odličnim kostimima), no nažalost, u prvom dijelu predstave neke od njih je gotovo u potpunosti „prekrivao“ preglasni orkestar (ne krivim svirače!).
Tek se u drugom dijelu moglo u poptunosti uživati u glasovima Marije Kuhar Šoša (Susanna) i Matije Mejića (Figaro), donekle se čulo Ljubomira Puškarića (grof Almaviva), a jedino su se od početka uspješno „probile“ Adela Golac Rilović (grofica), Dubravka Šeparović Mušović (Marcellina) i Jelena Kordić (Cherubino).
Iako bi, prema sadržaju i replikama, priča o Figarovoj ženidbi trebala biti komična, čak posprdna kada su u pitanju plemići, sve je tako ozbiljno i razvučeno, da čak niti stalna vrtnja scenografije nimalo ne doprinosi dinamici (iako stalno netko nešto radi).
Navodno su se kasnije izvedbe bolje čule i navodno ovisi o tome gdje sjedite u gledalištu, ali kako pogoditi pravu stolicu i pravu izvedbu?!