ALFRED JARRY I NJEGOV KRALJ UBU
Pi**a mu materina, valjda sam ja kralj!?!
Uoči premijere Jarryjevog "Kralja Ubua" Kazališta Virovitica, u režiji Same M. Streleca, kojom će u petak, 12. siječnja započeti 12. Virkas, donosimo vam esej o autoru i tekstu nakon kojih ništa u kazalištu više nije bilo isto
Objavljeno: 11.2.2016. 1:14:13
Izvor: kritikaz.com
Autor: Stipe Gugić
Kralj Ubu / Alfred Jarry, 'Ubu Roi', naslovnica knjige

"Krucijalna pizdarija. Nadpizdarija. Oberpizdarija. Planetarna pizdarija. Pizdarija pizdarije. Ili jednostavno srarnje" - samo je blagi niz barbarizama, alogizama i vlastitih jezičnih tvorbi izvučen iz vokabulara jednog od najmonstruoznijih likova francuske književnosti, kralja Ubua.

Ekstravagantan i začudan, 'najbizarnija osoba u svijetu bizarnih osoba' ili jednostavno neodoljivi Quasimodo, kako su ga zvali, Alfred Jarry autor je grotesknog lika Oca Ubua nastalog iz proširene i razrađene verzije njegove lutkarske predstave Poljaci. Zbog divljeg humora i monstruozne apsurdnosti činilo se da Kralj Ubu nikad neće biti igran na sceni, međutim to ime odjeknulo je snažno dvadesetih godina prošlog stoljeća, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti europskog lutkarstva i kazališta općenito. Bio je to temelj teatru apsurda, a šaka u oko tadašnjoj avangardi.

Dramska trilogija koju uz Kralja Ubua čine Ubu uznik i Ubu rogonja prerasla je u grotesknu metaforu svake vlasti, posebice diktatorske. Priča o tiranskom kralju lakrdijašu bunt je protiv svih autoriteta (roditelja, države, Crkve... ). Ubu je odvratan i pretio, sklon alkoholu, vulgaran, prkosi svakom razumu, nameće sulude poreze, ubija poljsku kraljevsku obitelj, ali i mnoge druge, samo kako bi se dokopao trona. Sve to ne bi bilo toliko tragično da ga suluda svjetina u tome ne podržava i slijedi, stvarajući sliku glupog naroda koji slijedi gnjusne vladare. Poanta je da postoji nešto mnogo snažnije od seksualnog nagona i straha od smrti što vlada ljudskom podsvješću, a to je želja za moći ili mogućnost neograničenog ravnanja životima drugih.

Autor je ovim djelom ironično žalio za vremenom koje je prolazilo, ali kao da je jednako tako ironično predskazao vrijeme u kojem mi sada jesmo. Možda se tu kriju podsvjesni razlozi i odgovori na pitanje: 'Zašto ne mrzimo gnjusnog Ubua?'. Jer Ubu, to smo mi!


Atelje 212: "Kralj Ubu" (1973.) sa Zoranom Radmilovićem u naslovnoj ulozi

 

Najnovije:
LUTKARSKO SJEĆANJE NA TAHIRA MUJIČIĆA (1947.-2026.)
Tahirov savršen recept za osvajanje publika
Tahir Mujičić nikad nije išao za vlastitim mitologizacijama u sutra, već mu je najvažnije bilo nasmijati, zabaviti i začuditi sad i ovdje one do kojih mu je najviše stalo – publike. U najzanimljivijem lutkarskom projektu – LEC-u MManipuli – to je postigao preplevši na izuzetno zanimljiv način pučkost i tradiciju sa svježim i provokativnim sadržajem, idejama i konceptom
LGM, "TRANSPORT: TOVOR" I LGL, "TRANSPORT: ODHOD"
Kazališni inovator Tin Grabnar
'Transport' je projekt koji fascinira idejom i njezinom realizacijom, a uz suvremenu izvedbeno tehnologijsku formu, važna mu je i aktualna tema kojom nas upozorava i potiče na empatiju i razmišljanje, ako ne i na aktivnije djelovanje
30. SUSRET LUTKARA I LUTKARSKIH KAZALIŠTA HRVATSKE – SLUK, 2. DO 6. LIPNJA 2025., OSIJEK
Tanka, pretanka jubilarka i krajnje vrijeme za dubinske promjene
Rezimiramo li poetiku 30. susreta lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske, možemo zaključiti da nam je lutkarstvo zastarjelo, umorno i neinventivno, još uvijek duboko uronjeno u tekst. Krajnje je vrijeme da zasučemo rukave i primimo se posla, da se trgnemo i probudimo iz sad već predugog sna
O LUTKARSKOJ DRAMATURGIJI
'Mišek Julijan' u raljama dramaturgije
'Mišek Julijan' Lutkarskog gledališča Ljubljana jedan je od dobrih primjera prakse i putokaz u kojem bismo smjeru trebali ići kad razmišljamo o ozbiljnijim dramaturškim iskoracima u lutkarskom kazalištu