Za početak, možete li nam ukratko reći tko je Zoran Petrovič i čime se bavi?

Prijatelj sam prijateljima, sin roditeljima, brat bratu, kolega kolegama. Suosnivač sam kazališta, redatelj i jedan od producenata „Momenta“ čija je misija razvoj suvremenih izvedbenih umjetnosti, te sam član GT22 zajednice. Ljubitelj sam plesa na šipci, a već treću godinu sudjelujem u društvu „Male Pole“ u plesnom centru Maribora i u tome uživam.

Ovo vam je drugo gostovanje na Lutkokazu. Na ovogodišnjem festivalu gledatelji će moći pogledati predstavu „B U M!“ u vašoj režiji. U predstavi prikazujete dijalog dvaju mislilaca koji je jedan od temeljnih događaja za suvremeno proučavanje čovjeka i društva. Odakle Vam ideja o takvoj tematici?

„B U M!“ je prvi od četiri solo nastupa nastao kao rezultat dugogodišnjeg projekta „Unplugged“ (Isključeni) između 2016. i 2017. godine. Projekt je bio usmjeren na istraživanje i preplitanje performativnog kazališta, kazališnih objekata i manje-više moderne tehnologije. U projektu su sudjelovale dvije glumice i dva glumca. Kroz „B U M!“ glumac Rok Kravanja želi se suočiti sa svojom bipolarnom konstruktivnom i destruktivnom prirodom, pri čemu smo se nastojali osloniti na neki povijesni ili književni lik. Skoro smo se odlučili za Frankensteina, no onda nas je zainteresirao proces Delphi Oppenheimer. U Oppenheimeru smo pronašli ono što smo tražili. On je oboje – božanstvo Šiva modernog vijeka. On je Smrt i Razarač svjetova, ali i njihov spasitelj.

Kako to izgleda na sceni, vidjet ćemo u četvrtak na Lutkokazu na kojem držite i radionicu Nas dvoje. U radionici stavljate naglasak na odnos između glumca/glumice i predmeta iz svakodnevnog života. Što vidite njenim ciljem i svrhom?

Radionica slijedi načela koja ja osobno preferiram pri izradi projekta. Moj zadatak neće biti podučavanje ili prenošenje vlastitih vještina i znanja, već korištenje znanja i vještina studenata u potrazi za njihovim vlastitim autorskim izrazima. Njihovo jedino ograničenje bit će mašta i izražajne sposobnosti. Interakcija će se stvoriti s likovima koje će oni sami stvoriti, kroz zgradu, lutke, rekvizite. Kretat ćemo se između osobnog kreativnog pristupa i kolektivnog promišljanja, koji će, pak, poslužiti za artikuliranje vlastitih unutarnjih svjetova.

Od 2006. godine voditelj ste Momenta. Kako Vam je ta pozicija pomogla u umjetničkom stvaralaštvu?

Bez sumnje, Moment je bio jedan od ključnih čimbenika u popločavanju mog umjetničkog razvoja, također i uglavnom zato što sam jedan od njegovih utemeljitelja. Godine 2006. nas nekoliko entuzijasta skupilo se stvorivši ga od nule, vjerujući da će tako biti lakše raditi, proizvoditi i prije svega stvarati ono što želimo i na način koji vjerujemo. Počeli smo kao amateri te postupno uplovljavali u profesionalne vode. Godinama smo radili na postizanju referentnosti i „Moment“ je zapravo postao utjelovljenje naših početničkih snova. Svoje središte i „bazni kamp“ postavili smo u središtu Maribora, Intimate Stage, koji je dio GT22 (Glavni trg 22) zajednice. „Moment“ vodi troglavi zmaj, kako nas slikovito opisuje Uroš Karin, jedna od tih glava. Druge dvije smo Nika Bezeljak i ja.

Karakteristični ste po isprepletanju kazališne lutke s ostalim izvedbenim vrstama. Što to ustvari znači i kakav utjecaj ima na gledatelja?

Od kazališta očekujem da me uzme, iznenadi, da govori, da se trese, da me strese, začara, da se emocionalno razvija i klizi iz materijalne orbite, da me ne iznevjeri bez obzira na žanr, estetiku i oblik. To sve želim i gledatelju.