INTERVJU: STEPHEN MOTTRAM
"Volio bih da je u kulturi manje priče i više lutaka"
47. međunarodni festival kazališta lutaka - PIF otvorio je cijenjeni britanski lutkar i lutkarski inovator Stephen Mottram s kojim smo porazgovarali za tportal.hr prije izvedbe hit predstave 'U trenu'
Objavljeno: 6.13.2015 6:23:56 AM
Izvor: tportal.hr
Autor: Igor Tretinjak
Stephen Mottram / David Burns
Stephenu Mottramu ovo je drugi posjet Zagrebu i PIF-u. Prvi put nastupio je prije 16 godina predstavom 'The Seed Carriers' osvojivši nagradu za najbolju animaciju. Ove godine stiže predstavom 'U trenu' kojom već 24 godine gostuje diljem svijeta. Predstava 'U trenu' nastala je 1990. i otad živi punim kazališnim plućima. Koliko ste se od nastanka predstave izmijenili Vi, a koliko sama predstava? S vremenom se smirio moj način animiranja lutaka. Nisam toliko ekspresivan s lutkama, ali vjerujem da je time predstava dobila u odnosu na prije. U predstavi spajate pokret marionete i suvremenu elektro-akustičnu glazbu. Otkud ste krenuli u stvaranju predstave - zvuka ili pokreta? Komad je nastajao u suradnji sa skladateljem, tako da su glazba i pokret otpočetka zajedno. U radu smo pokušavali pronaći zvukove i pokrete koji su sami po sebi zanimljivi, ali koji spajanjem postaju još zanimljiviji. U tom kreativnom sudaru pokreta i zvuka riječi su postale suvišne. Tako je. Mene i inače zanima ideja da pokret vidimo na podsvjesni način. U evolucijskom smislu, percepcija pokreta bila je važna za preživljavanje, tako da on dopire iz vrlo starih struktura mozga. Za razliku od pokreta, riječi su oblikovanje jezika koje se zbiva u novijim slojevima mozga. Mene više privlače primitivniji životinjski refleksi. Što se tiče glazbe, ona u svemu tome oblikuje atmosferu koja drži publiku i ne pušta je van. Bi li svijet bio bolje mjesto bez riječi i s više pokreta i... lutaka? Osobno, volio bih u kulturi manje priče i više lutaka, no što se njih tiče, one su ipak samo instrumenti. Glazba koju stvarate s njima je važna. Kad govori o lutkama, Shakespeare koristi izraz 'pokret' (motion). Vi ste velik dio svog umjetničkog i pedagoškog rada posvetili upravo pokretu lutke. Što se dogodi kad se lutka i pokret stope u jedno? Dogodi se 'pokret-lik', trenutak kad akcija sama postane prepoznata kao lik. To nam je poznato iz glazbenih spotova. Te vizualne 'udice' vrlo su jednostavne, ali beskrajno fascinantne kombinacije fotografije, glazbe i akcije. U svakom slučaju, spoj tih triju elemenata zajedno znatno je dojmljiviji od njih zasebno. Vratimo se malo lutki, i to kraljici. Vaša partnerica u predstavama uglavnom je marioneta. Kako je izbor pao na nju? Volim njihovu nezavisnost i distanciranost od mene. Također i činjenicu da ja mogu biti u cijeloj slici, ali ipak odvojen. Marionete su i najpoetičnije lutke. Leži li u tome dio razloga da ste ih spojili s glazbom? Iako volim lirsku ekspresiju marioneta u spoju s glazbom, vjerujem da razlog leži više u meni, nego u lutki samoj. Uz umjetničko djelovanje, predajete lutkarstvo na nekoliko lutkarskih akademija, među ostalima na slavnom Charleville Mézières. Kako danas studenti gledaju na lutkarstvo? Traže li nove izvedbene putove ili im je draža lutkarska tradicija? Mislim da su studenti silno zainteresirani za nov pristup marioneti. Mnogi tradicionalni pristupi ograničeni su na određen tip izvedbe u kojem je zanemarena mistična, gotovo šamanska strana umjetnosti. Istraživanje upravo te strane marionete pruža veliko uzbuđenje. U samom nastavnom procesu rijetko koristite marionete. Umjesto njih, pokret dekonstruirate dijelovima odjeće te najčešće ping-pong lopticama na štapu. Zašto? Vjerujem da animator, prije no što počne animirati bilo koji tip lutke, mora razumjeti način na koji publika percipira pokret. Kad poučavam animaciju lutaka, prvo ukazujem na činjenicu da je sama lutka manje vidljiva od njenog pokreta. Upravo tomu pomaže nekorištenje lutaka na samom početku procesa. Koje su po Vama glavne prednosti lutke i lutkarstva prožetih poetičnošću u današnjicama ubrzanim do maksimuma u svim pogledima? Njihova jednostavnost po meni zaobilazi maničnu komercijalizaciju i kompleksnost tehnološkog doba. Ujedno, lutke nam kazuju nešto o ljudskoj nutrini. Na kraju razgovora, vratimo se PIF-u. Ovo Vam je drugi posjet našem festivalu. Prvi put, prije 16 godina, nagrađeni ste kao najbolji animator za predstavu 'The Seed Carriers'. Sjećate li se prvog posjeta i što očekujete od ovog? Nosim jako sretna sjećanja na 31. PIF, no 1998. godina čini se tako davno. Jako puno toga se promijenilo u Europi, tako da se jako veselim vidjeti i upoznati današnji Zagreb.
Najnovije:
MLAĐAHNA SRIJEDA: HANA VEČEK
„Srećom, djeca imaju nisku toleranciju na dosadu“
Ovogodišnji Mali Marulić za najbolji dramski tekst osvojio je topao, nježan i napet, stilski besprijekoran i trajno aktualan tekst 'Bijelci' s čijom smo autoricom Hanom Veček porazgovarali o cijelom nizu tema – od autentičnosti i neprihvaćanja te djece i paunova(!) preko kazališta i radio drama za djecu do sreće, slikovnica i… krimića. I bilo nam je toliko zanimljivo da smo mogli još tri ovakva intervjua složiti! Ali bit će prilike
LUTKOPORTRETI: LIVIJA KROFLIN
„Ima nas još koji vjerujemo u snagu lutke!“
U drugom Lutkoportretu ugostili smo uoči 54. PIF-a našu staru znanicu Liviju Kroflin koja je ove godine dobila povelju za životno djelo Zvonko Festini. S jednom od naših najdražih sugovornica ovaj smo put razgovarali o njoj i njenom bogatom profesionalnom putovanju s lutkom i lutkarstvom
LUTKOPORTRETI: SANJA VIDAN, LUTKARICA
„Lutka je moj produžetak“
Kritikaz kreće s novim nezaobilaznim serijalom intervjua – 'Lutkoportreti', odnosno 'Portreti hrvatskih lutkara', u kojemu ćemo predstaviti velikane hrvatskog lutkarstva, njegovu sadašnjost i budućnost. Čast da otvori ovaj opasno dobar serijal dobila je velika, veća, najveća splitska lutkarica Sanja Vidan
VRUĆA SRIJEDA: WAGNER GALLO, ŠPANJOLSKI LUTKAR
„Važno je scenski govoriti o mračnim stranama novih tehnologija“
U sklopu 3. Mediteraneo festivala porazgovarali smo s autorom izuzetno zanimljive lutkarske predstave za tinejdžere 'Error 404', Wagnerom Gallom