SAŠA ANOČIĆ
"Osijeku fali alternativna scena"
U Osijeku i Đakovu od 13. do 19. ožujka održava se 10. Dioniz, a mi smo o festivalu, UAOS kao organizatoru festivala i gradu Osijeku porazgovarali sa Sašom Anočićem, odnedavno predavačem glume na osječkoj akademiji
Objavljeno: 13.3.2017. 8:16:45
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
Saša Anočić / Teatar Exit

Prije nekoliko mjeseci započeli ste raditi kao predavač glume na Umjetničkoj akademiji iz Osijeka. Kakvi su dojmovi dosad?

Prije godinu dana našao sam se na razmeđi što i kako dalje s obzirom da se već bližim 50-oj godini. S predavanjima na Umjetničkoj akademiji u Osijeku započeo sam negdje u listopadu kao asistent doc. art. Jasminu Novljakoviću na trećoj godini i definitivno nisam pogriješio.

Je li vam ovo prvo takvo pedagoško iskustvo?

Nije. Prije nekih 6, 7 godina sam predavao jedan semestar četvrtoj godini na ADU u Zagrebu i već tad sam razmišljao da se zaista počnem time baviti. Bilo mi je lijepo raditi i tada, a ovih proteklih 6 mjeseci na osječkoj akademiji samo mi je potvrdilo odluku, što zbog predivnih i predanih studenata, što zbog kolega profesora s kojima radim i koji su me zaista lijepo uveli u posao. Tu prvenstveno mislim na najbliže suradnike to jest na Jasmina Novljakovića i izv. prof. art. Roberta Raponju. Uz njih, najveću ulogu imala je  dekanica akademije prof. dr. sc. Helena Sablić bez koje ne bi bilo ništa i ovim putem joj se zahvaljujem.

Jeste li imali očekivanja prije dolaska na Akademiju? Jesu li nadmašena ili još očekujete njihovu realizaciju?

Već nakon prvog dana znao sam da je to-to. I iskreno moja očekivanja su definitivno nadmašena. Čast mi je raditi jedan tako zdrav, lijep i zahvalan posao koji ispunjava jednako mene kao i, nadam se, moje studente.

Ovo je vaš veliki povratak u rodni grad. Kakvi su osjećaji po tom pitanju?

Ne znam koliko je velik, ali je ipak neki povratak u rodni grad i zbog toga sam prilično sretan. Otkada sam otišao iz Osijeka, nisam bio na pecanju. Osjećam se dobro.

Koliko dobro poznajete kazališne prilike u Osijeku? Kakve su trenutno i što po vašem mišljenju možda nedostaje?

Iskreno, svašta sam čuo. Uglavnom lijepe stvari. Žao mi je što je Barutana ostala onakvom kakvom sam je ostavio. Mislio sam da će netko (kad sam otišao) pokrenuti alternativnu scenu. Mislim da to fali, ali ne želim za sad izlaziti s nikakvim  planovima ili potezima. Polako ću. Možda ću u Osijeku samo raditi na Akademiji, a u Zg snimati. Tko zna? U svakom slučaju,  vidjet ćemo.

Pred nama je festival Dioniz na kojem će se okupiti veliki broj studenata glume iz Hrvatske i inozemstva, sve do SAD. Kako vi gledate na festivale te vrste? Što time dobivaju studenti, a čemu se vi kao friški predavač nadate?

Ne znam što bi vam rekao točno za festival Dioniz pošto će ovo biti moje prvo iskustvo. Po onome što mi je Jasmin pričao mogu samo reći "bravo".

Dok ga ne upoznate iz prve ruke, dodajmo kako je premašio granice tek festivala studentskih predstava te je postao kreativni i pedagoški poligon okupljen oko pojedine teme. Ovogodišnja tema je Igrom protiv nasilja. Je li igra, kazališna i ostale, taj element koji bi mogao smiriti uzburkane vode među mladima? Na koji način?

Kazalište kao i umjetnost naravno da može utjecati na određene (ne)prilike, ali u kojem dosegu? Kako kad, kako gdje. Treba se samo iskreno prikloniti tako lijepoj manifestaciji, dati sve od sebe i bit će rezultata. Još uvijek mislim da umjetnost osim što obogaćuje, često i spašava. A danas treba spasiti puno toga. Ja ću spremno zasukati rukave, a i pljunuti u ruke ako treba.

Najnovije:
NIKOLINA HRGA, DRAMSKA PEDAGOGINJA
„Pontes zamišljam kao mali (kazališni) prostor u kojem ljudi, sudjelujući u umjetničkim projektima, sudjeluju u životu svog kvarta i grada“
Dramska pedagoginja Nikolina Hrga posljednjih nekoliko godina radi izuzetno zanimljive stvari u Rijeci i okolici, a sa svojom udrugom Pontes planira čuda. Sve to bilo je više nego dovoljan motiv za razgovor u kojemu su se Nikolina i naš Igor dotakli čuda i čuđenja, kazališta, dramske pedagogije i tinejdžera, prednosti i mana institucija i koječega još
BRUNO KONTREC O POFRIŠKANOJ IMPROVGRUPI.002
„Zezamo se bez figa u džepu i širimo zarazu komedije“
U srijedu 13. prosinca u Knapu će premijerni nastup imati nova ekipa Improvgrupe.002 u ludom i otkačenom improvizacijskom showu 'Kome zvono zvoni'. Uoči premijernog nastupa vrućih novih imena porazgovarali smo s osnivačem i kreativnim motorom Improvgrupe.002 Brunom Kontrecom
INTERVJU: JELENA HADŽI-MANEV
„Želja mi je da kazalište gledateljima postane 'njihovo', da im postane istinski važno“
Krajem listopada u DKC Šesnaestica na zagrebačkoj Trešnjevci premijerno će zaigrati 'Dnevnik supermame' u produkciji Kazališne družineTragači i izvedbi renesansne superkazališne osobe Jelene Hadži-Manev. S Jelenom smo usred procesa porazgovarali o njenim super moćima i Tragačima, nezavisnom i javnom kazalištu, sadašnjosti i budućnosti, stvarnosti i utopiji
RAZGOVOR: MAJA KATIĆ, ZRINKA KUŠEVIĆ I DUNJA FAJDIĆ, TEATAR POCO LOCO
„Tabu teme kroz umjetnost dopiru do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno“
Od 18. do 22. rujna u zagrebačkom Centru kulture na Peščenici i kazalištu Knap održat će se ciklus predstava i razgovora o tabu temama za djecu i mlade 'Bolje da o tome (ne) razgovaramo'. Uz podršku Knapa, organizator je beskrajno kreativan, poduzetan i umjetnički hrabar Teatar Poco Loco, s čijim smo predstavnicama Majom Katić, Zrinkom Kušević i Dunjom Fajdić porazgovarali o tabuima u kazalištu i oko njega i koječemu još.