Prije nekoliko mjeseci započeli ste raditi kao predavač glume na Umjetničkoj akademiji iz Osijeka. Kakvi su dojmovi dosad?

Prije godinu dana našao sam se na razmeđi što i kako dalje s obzirom da se već bližim 50-oj godini. S predavanjima na Umjetničkoj akademiji u Osijeku započeo sam negdje u listopadu kao asistent doc. art. Jasminu Novljakoviću na trećoj godini i definitivno nisam pogriješio.

Je li vam ovo prvo takvo pedagoško iskustvo?

Nije. Prije nekih 6, 7 godina sam predavao jedan semestar četvrtoj godini na ADU u Zagrebu i već tad sam razmišljao da se zaista počnem time baviti. Bilo mi je lijepo raditi i tada, a ovih proteklih 6 mjeseci na osječkoj akademiji samo mi je potvrdilo odluku, što zbog predivnih i predanih studenata, što zbog kolega profesora s kojima radim i koji su me zaista lijepo uveli u posao. Tu prvenstveno mislim na najbliže suradnike to jest na Jasmina Novljakovića i izv. prof. art. Roberta Raponju. Uz njih, najveću ulogu imala je  dekanica akademije prof. dr. sc. Helena Sablić bez koje ne bi bilo ništa i ovim putem joj se zahvaljujem.

Jeste li imali očekivanja prije dolaska na Akademiju? Jesu li nadmašena ili još očekujete njihovu realizaciju?

Već nakon prvog dana znao sam da je to-to. I iskreno moja očekivanja su definitivno nadmašena. Čast mi je raditi jedan tako zdrav, lijep i zahvalan posao koji ispunjava jednako mene kao i, nadam se, moje studente.

Ovo je vaš veliki povratak u rodni grad. Kakvi su osjećaji po tom pitanju?

Ne znam koliko je velik, ali je ipak neki povratak u rodni grad i zbog toga sam prilično sretan. Otkada sam otišao iz Osijeka, nisam bio na pecanju. Osjećam se dobro.

Koliko dobro poznajete kazališne prilike u Osijeku? Kakve su trenutno i što po vašem mišljenju možda nedostaje?

Iskreno, svašta sam čuo. Uglavnom lijepe stvari. Žao mi je što je Barutana ostala onakvom kakvom sam je ostavio. Mislio sam da će netko (kad sam otišao) pokrenuti alternativnu scenu. Mislim da to fali, ali ne želim za sad izlaziti s nikakvim  planovima ili potezima. Polako ću. Možda ću u Osijeku samo raditi na Akademiji, a u Zg snimati. Tko zna? U svakom slučaju,  vidjet ćemo.

Pred nama je festival Dioniz na kojem će se okupiti veliki broj studenata glume iz Hrvatske i inozemstva, sve do SAD. Kako vi gledate na festivale te vrste? Što time dobivaju studenti, a čemu se vi kao friški predavač nadate?

Ne znam što bi vam rekao točno za festival Dioniz pošto će ovo biti moje prvo iskustvo. Po onome što mi je Jasmin pričao mogu samo reći "bravo".

Dok ga ne upoznate iz prve ruke, dodajmo kako je premašio granice tek festivala studentskih predstava te je postao kreativni i pedagoški poligon okupljen oko pojedine teme. Ovogodišnja tema je Igrom protiv nasilja. Je li igra, kazališna i ostale, taj element koji bi mogao smiriti uzburkane vode među mladima? Na koji način?

Kazalište kao i umjetnost naravno da može utjecati na određene (ne)prilike, ali u kojem dosegu? Kako kad, kako gdje. Treba se samo iskreno prikloniti tako lijepoj manifestaciji, dati sve od sebe i bit će rezultata. Još uvijek mislim da umjetnost osim što obogaćuje, često i spašava. A danas treba spasiti puno toga. Ja ću spremno zasukati rukave, a i pljunuti u ruke ako treba.