BARBARA DELLA POLLA I ENNIO GUERRATO, CASSIOPEA TEATRO
"Slava Podreccine družine danas je nezamisliva"
Čast da otvori 7. Lutkokaz koji će se održati od 16. do 19. studenog i 30. studenog u Osijeku, dobio je talijanski Cassiopea Teatro, koji s predstavom 'Od 3 do 93. Veličanstveno djelo' stiže na festival u sklopu europskog projekta 'All Strings Attached'. Uoči festivala porazgovarali smo s alfom i omegom Cassiopea Teatra, Barbarom Della Polla i Enniom Guerratom
Objavljeno: 11.13.2016 5:19:24 AM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Igor Tretinjak
Barbara Della Polla i Ennio Guerrato / Igor Tretinjak

Stižete na Lutkokaz u Osijek kao dio velikog europskog projekta "All Strings Attached", nastalog u sklopu Kreativne Europe. Koja je vaša uloga u samom projektu?

Već nekoliko godina grad Cividale i regija Friuli Venecija Giulia rade na popularizaciji života i rada Vittorija Podrecce s naglaskom na muzeju posvećenom njemu. Naša regija ima u vlasništvu jedinstvene lutke i povijesne dokumente Teatra dei Piccoli. Grad Cividale vlasnik je privatne kolekcije Marije Signorelli u kojoj se, između ostaloga, nalaze originalni marionetski most i 300-tinjak lutaka iz najslavnije Podreccine predstave "Varietà".

Spomenute su institucije u europskim projektima vidjele odličnu priliku za širenje i razmjenu znanja vezanih uz Podreccu i njegovo nasljeđe te za stvaranje međunarodne mreže lutkara i institucija koje dijele slične ciljeve. U ovom projektu smo jedni od koautora izložbe te autori i izvođači predstave "Od 3 do 93. Veličanstveno djelo", koja putuje s projektom.

Projekt je u rujnu predstavljen javnosti na ljubljanskom festivalu Lutke. Kakve su dosad povratne reakcije stigle do vas?

Reakcije su pozitivne, no naša najveća nada je da se i nakon projekta sve veze koje su izgrađene uključe i postanu dio europske lutkarske današnjice.

Predstava "Od 3 do 93. Veličanstveno djelo" će otvoriti ovogodišnji Lutkokaz. Kako je nastala?

Godine 2013., za vrijeme prikazivanja dokumentarca "Vittorio Podrecca i Teatro dei Piccoli", uočili smo veliki entuzijazam i zanimanje srednjoškolske publike, kojoj je film i namijenjen, a koja dotad nikad nije čula za te velikane talijanskog i svjetskog lutkarstva. Mladi ljudi su pokazali veliki interes za Podreccino kazalište, lutke te predivnu priču kompanije koja je 50 godina putovala svijetom. Jasno, zaključili smo da bi bilo vrlo korisno prenijeti tu priču i na kazališne daske.


Isječak iz filma "Vittorio Podrecca i Teatro dei Piccoli"

Što ste postavili kao osnovnu ideju predstave?

Osnovna ideja bila je na sceni ponovo oživiti originalne lutke, priču i stare točke. Tu ideju nadogradili smo suvremenom tehnologijom i u veljači 2014., točno sto godina nakon prvog nastupa "I Piccoli" u Rimu, odali smo u Podreccinom rodnom gradu Cividaleu počast tom slavnom lutkarskom kazalištu, jednom od najslavnijih ne samo u Italiji, već u svijetu.  

U predstavi, dakle, animirate originalne lutke?

Da, lutke koje koristimo na sceni originalne su te nisu tek muzejski artefakti, već još uvijek živi likovi. Istina, na sceni se jako troše, stoga smo posljednjih godinu dana, u sklopu projekta, radili smo na njihovoj restauraciji.

Osim s originalnim lutkama, u predstavi dijelite scenu s originalnim lutkarima "I Piccoli", koji se pojavljuju na video zidu. Kakav je osjećaj podijeliti prostor, kakar na ovaj način, s lutkarskim legendama?

Nama prilično normalan, budući da smo ranih 1980-ih u kazalištu "I Piccoli" glumili s tim, tada već ostarjelim lutkarima. Radili smo s Gianninom Bragom, Etevoldom Cagnoli, Silviom Vanellijem, Contradom Picchi, Rinom Quaglijom, Francom Gambarutti. Svatko od njih priča je za sebe koju bi trebalo ispričati. Uveli su nas u predstavu te smo do ranih 90-ih bili na turnejama s njima i legendarnom predstavom "Varietà", ali i novim predstavama.  


Maestro Piccolovsky

Kad ste se prvi put susreli s Podreccom i "I Piccoli" teatrom?

Barbara: Kao dvadesetogodišnjakinja pozvana sam s predstavom "Snježna kraljica" na jedan međunarodni dječji festival. Tamo sam upoznala Gianninu Braga i Sergia D'Osmoa, tadašnjeg direktora Teatra Stabile FVG. Pitali su me bih li im se priključila u novoj Piccoli družini. Jasno, pristala sam.

Ennio: Ja sam se družini priključio 1984. godine. Kako nisam bio lutkar, učili su me upravo stari lutkari "I Piccoli". Ovo nevjerojatno lutkarsko iskustvo za mene je trajalo desetak godina.

Kako danas gledate na Vittorija Podreccu i njegov teatar?

Kad danas razmišljam o Vittoriju Podrecci, vidim njegovu jedinstvenost. Znao je kako kombinirati najbolje od talijanske lutkarske tradicije s modernošću i vizualnim elementima nikad dotad viđenim na sceni. U tim predstavama nisu sudjelovali samo najbolji lutkari tadašnjice, već i najbolji glazbenici, a u predstavi je sudjelovalo i više od 30 izvođača, što je dotad bilo nezamislivo. Kako je bio i redatelj i menadžer, kombinirao je popularnu kulturu i suvremena stremljenja tog vremena. Donio je u lutkarstvo brojne novine na svim razinama, posebno na polju glazbe. Bio je umjetnik koji je proširio talijansku kulturu cijelim svijetom.


"Od 3 do 93. Veličanstveno djelo", trailer

Znaju li ljudi danas tko je bio Vittorio Podrecca i što je značio za talijansko i svjetsko lutkarstvo?

Jako me iznenadilo da veliki broj ljudi ne zna za njega i njegovu veliku kazališnu avanturu. Kad pogledaju film ili im ispričamo priču o Podrecci i "I Piccoli", ljudi uglavnom ne mogu vjerovati da je uopće postojala toliko popularna lutkarska družina. Možda dio razloga leži u tome da su lutkarska kazališta, posebice u Italiji, uglavnom vezana uz djecu. Smatram da je jako važno probuditi novi interes za Vittorija Podreccu koji je obnovio i osuvremenio lutkarstvo početkom 20. stoljeća i čija je lutkarska priča trajala punih 50 godina.  

Osjeća li se možda Podreccin utjecaj među današnjim lutkarima u Italiji?

Ne, danas nitko ne pokušava kopirati ili koristiti Podreccina iskustva i rad. Vjerujemo da su Podreccino i naše vrijeme bitno različiti. No moramo biti svjesni da još uvijek postoji veliki broj lutaka u dobroj formi, poput onih koje koristimo u našoj predstavi, koje čekaju svojih scenskih pet minuta. 

Najnovije:
VRUĆI INTERVJU: DRAŽEN ŠIVAK
„Na sceni je uspjeh uspostaviti kontakt, a na nezavisnoj sceni – preživjeti“
Nedavno je svoj, nadam se dugi, kazališni život započela predstava 'Dvostruki aksl' što je bio odličan povod da porazgovaramo s njenim autorom i suizvođačem – uvijek kazališno zanimljivim, hrabrim, mudrim i izazovnim Draženom Šivakom
INTERVJU S POVODOM: ANDREA ŠPINDEL, GLUMICA I LUTKARICA U GKL RIJEKA
„U riječkom GKL-u naučila sam se igrati, osjećati i neprestano tražiti u sebi svježinu i kreativnost“
U sklopu riječkog gostovanja na 12. Lutkokaz stiže, odnosno vraća se, odlična osječka glumica i lutkarica Andrea Špindel s kojom smo porazgovarali o predstavi 'Avanture maloga Juju', njenim studentskim danima na osječkoj akademiji i profesionalnim u GKL-u Rijeka te o lutkarstvu jučer, danas i sutra
INTERVJU S POVODOM: PETRA ŠARAC
„Iskoraci u nepoznato, začinjeni vjerom u proces, recept su za bolje, ljepše i igrivije kazalište“
12. Lutkokaz ugostit će bivšu osječku studenticu, danas nagrađivanu glumicu i lutkaricu GKL-a Rijeka Petru Šarac, koja se u svoj rodni grad vraća ili navraća s izuzetno zanimljivim projektom 'Oh la la'. Uoči Lutkokaza porazgovarali smo s Petrom o predstavi, lutkarstvu i kratkom povratku u Osijek
PAVLICA BAJSIĆ BRAZZODURO, INTERVJU
„Čuveni pozdrav vješto je skrio sve ono što je Božena stvorila“
U utorak 15. veljače u Zagrebačkom kazalištu mladih premijerno će biti odigrana predstava 'Halo, halo, ovdje Radio Zagreb' o velikoj zagrebačkoj i hrvatskoj glumici, urednici, prevoditeljici, ravnateljici i spikerici Boženi Begović. O samoj predstavi, Boženi, radiofoniji i njenoj sceničnosti, kao i o Centru mladih Ribnjak porazgovarali smo s osobom koja sve zna o tome i još koječemu, autoricom predstave Pavlicom Bajsić Brazzoduro