13. BIJENALE SLOVENSKIH LUTKARSKIH UMJETNIKA U MARIBORU: "DOBRO JUTRO, TRAVNIK" I "VELIK LONAC, MALI MIŠ"
Livada kao zajednički dom
Hvalevrijedno je promoviranje poezije kroz lutkarski medij, a vrlo je neobično da su obje predstave osmišljene na sličan način
Objavljeno: 23.9.2025. 9:14:07
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Dobro jutro, travnik" / Boštjan Lah

 

Festivali su prigoda da se za malo dana vidi puno predstava pa se u tome nije razlikovao ni 13. Bijenale slovenskih lutkarskih umjetnika u Mariboru (10.-13.9.2025.) s trinaest predstava (devet u natjecateljskom i četiri u pratećem programu) po izboru Igora Tretinjaka (o selekciji pročitajte ovdje; program, kao uvijek, ovisi o berbi).

Anja Štefan (1969.) je omiljena (i nagrađivana) slovenska pjesnikinja i pripovjedačica, čije se pjesme i zagonetke mogu sjajno iskoristiti kao predložak za lutkarsku predstavu, osobito ako su izvođači skloni glazbi kao što je bilo u predstavi Dobro jutro, livado u režiji Nike Bezeljak (koprodukcija Lutkovno gledališče Maribor i Moment) kojom je otvoreno Bijenale. Violinistica i pjevačica Laura Zafred skladala je glazbu na stihove o livadskim životinjama i bilju pa se cijela predstava sastojala od glazbenih nastupa: Rok Felicjan, Matic Smolnikar i Aleš Zorec su na različitim glazbalima pratili pjevanje Laure Zafred (povremeno im se priključila svirajući violinu) i Mihe Bezeljaka koji su veliku i malu (3+) publiku vješto vodili po livadi. Ajda Sitar je rasporedom raznovrsnog cvijeća (dizajneri svjetla Miljenko Knezoci, Nika Bezeljak) jednostavno i jasno oblikovala livada s dovoljno prostora da svaki njezin stanovnik dođe do izražaja. Animacijom lutaka, odlično otpjevanim pjesmama i jednostavnim zagonetkama, djeca i izvođači su brzo i lako uspostavljali komunikaciju (i odrasli su dobacivali odgonetke), a predstava je, osim o životu na livadi, djeci približila razne glazbene instrumente i glazbene izričaje.

Prije deset se godina Nika Bezeljak s istim sudionicima upustila u prikaz poezije Svetlane Makarovič (predstava Čuk na palici),  ali razlika pjesničkih temperamenata  Makarovič i Štefan dala je na vidjelo dvije posve različite izvedbene energije. Nika Bezeljak je u oba slučaja, zahvaljujući nadahnutim stihovima, izuzetnoj glazbi te sjajnim glazbenicima i izvođačima, uspjela na pravi način mališanima približiti poeziju („Lutkarska je umjetnost prirodni okoliš za uprizorenje poezije“, Tretinjak).

Druga predstava potaknuta stihovima (i pričama) Anje Štefan bila je drugog dana Bijenala pod nazivom Veliki lonac, mali miš u režiji Ajde Rooss (Hiša otrok in umetnosti i Lutkovno gledališče FRU-FRU) i iako su bili izabrani drugi tekstovi, bila je slična koncepcija: izvođačica Mojca Špik i Tea Vidmar su pjevale i plesale (glazba Janez Dovč, koreografkinja Mojca Špik), ali predstava nije pratila samo jednu temu. U skladu s navedenim, vizualnost se (autorica likovnosti, scenografije i tehnologinja Zala Kalan) mijenjala prema sadržaju, a na to je tragu bio i dizajn svjetla (Igor Remeta) što je prihvatljivo, iako  nije uvijek bilo jasno zbog čega se koristi određena tehnika. Svakako je hvalevrijedno promoviranje poezije kroz lutkarski medij, ali je vrlo neobično da su obje predstave osmišljene na sličan način.