25. festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat (19.-21.7.2024.) obilovao je kratkim plesnim predstavama, a među njima bih istaknula I am Alex (26 minuta) malteške skupine Moveo Dance, čiju je koncepciju i koreografiju osmislio Dorian Mallia i kojom je u Mediteranskom plesnom centru završio prvi dan. Skupinu je 2008. osnovao Mallia, a temelji njegove koreografije izlaze iz „proučavanja ljudskog tijela u pokretu“, odnosno iz stava da „tijelo u performansu služi kao zadivljujuće platno, predstavljajući bogat spektar mogućnosti koje obuhvaćaju elemente identiteta, kulturne raznolikosti i društvenih ponašanja“.

Predstava počinje dolaskom troje plesača (Gabriele Farinacci, Charlotte Carpetier, Cindelle Bouard) odjevenih u crvena odijela i prozirne crne majice (Dorian Mallia) koji na engleskom pričaju publici (nadglasavajući se kako priča odmiče) da su se Jessica i Bryan razišli zbog Alex pri čemu svaki od njih tvrdi da je taj/ta Alex baš on/ona (dramaturginja Diane Portelli). Kako piše u programu, pojam „Alex“ u žargonu znači vjerovanje da si glavni lik u svačijoj priči pa predstava „ istražuje koncept ega i usredotočenost na sebe u svijetu u kojem dominira ja“.

Malteški skladatelj Albert Garzia pokazao je svu raskoš svojeg talenta ponudivši glazbu koja, osim što je ugodna uhu, pomno prati troje plesača koji iznimno usredotočeno i vješto izvode svoje  koreografije, prelazeći od samostalnog na zajedničke pokrete kako bi iznijeli tezu o egu. U plesu obogaćenom odgovarajućim izrazima lica (u suvremenom plesu često se govori, ali se malo kada glumi) mogu se pratiti promjene  u ljudskim odnosima (pri čemu svjetlost igra važnu ulogu).

Ne sjećam se kada mi se neka predstava učinila do te mjere zaokružena i suvisla kao I am Alex malteške skupine Moveo Dance pa posljedično tome izazvala želju da vidim cjelokupni njihov opus. Možda sam ja Alex pa mi se posreći?!