6. KLIKER FESTIVAL: „ZEMLJA SNOVA“
Kazališno snoviđenje
Jasan fizički kod izvođača rezultirao je uspješnom komunikacijom s gledateljima, izazivajući nerijetko smijeh djece koja su pomno pratila predstavu od početka do kraja, iako ona nije nimalo banalna ili jednostavna; štoviše, puna je asocijacija i mogućih interpretacija
Objavljeno: 11.10.2021 5:54:58 PM
Izvor: kritikaz.com
Autor: Nikolina Odobašić
"Zemlja snova" / Kliker festival

 

Plesna predstava za djecu i odrasle Zemlja snova Barbare Novakovič Kolenc gostovala je 4. listopada 2021. u Varaždinu i otvorila je ovogodišnji Kliker – festival pokreta, plesa i igre za djecu i mlade. Predstava je inspirirana stripom američkog umjetnika Winsora McCaya Mali Nemo u Zemlji snova (eng. Little Nemo in Slumberland) i drugi je dio trilogije Sleep / Spavanje, koja se bavi temama tijela u javi i snu, mašti sna i njegovoj strukturi (prva je predstava trilogije Spavanje i oblici, pejzaži, bića iz 2019., a posljednja Arhitektura snova III. iz 2021.). Zemlja snova nastala je koprodukcijom slovenskog Muzeuma Ljubljana i Zavoda EN-KNAP-a.

Mali Nemo u stripovskom je izdanju prikazan u art nouveau stilu. Strip je prepoznatljiv po fizičkom izmještanju prostora spavanja (kreveta) u apstraktniji prostor fantazije, visine, nadilaženja fizikalnosti svakodnevice. Dizajnom scene predstave (Remake Sol LeWitt) postavlja se prostor snova u visinu, a taj je element jedini izravno preuzet iz spomenutog stripa, pa je i na sceni krevet na kotačima, visok dva metra, do kojega vode stube. Predstava je postavljena minimalistički, a atmosfera se stvara dizajnom svjetla (Hotimir Knific) i glazbom (Gal Škrjanec Skaberne) koja boja jednostavan scenografski prostor i pogoduje slobodnijoj izvođačkoj igri. Krevet je jedini veći scenografski element (scenografija Miha Zupan), što ostavlja mnogo mjesta izvođačima (Igor Sviderski, Kaja Janjić, Dušan Teropšić) da svojim izrazom dočaraju i ispune prostor snova.

Izvođači su nosili fluidne i zahtjevne promjene likova koje su zahtijevale balansiranje i kombiniranje vještina plesa, glume i akrobatskih elemenata na svili i mobilu, koji je predstavljao krevet. Njihove su kretnje sugerirale prelaske iz jave u san, iz sna u drugi, odnosno – konstantno putovanje iz avanture u avanturu. Troje izvođača često je igralo u solo i duo varijanti, cijelo vrijeme izmjenjivali su dinamiku i hijerarhiju likova i time je izostalo jasno ukalupljivanje sna u razumske i fabularne okvire, što je izazvalo efekt kazališnog snoviđenja koji u snu uvijek nadilazi svaku pravilnu morfologije piče.

Jasan fizički kod izvođača rezultirao je uspješnom komunikacijom s gledateljima, izazivajući nerijetko smijeh djece koja su pomno pratila predstavu od početka do kraja, iako ona nije nimalo banalna ili jednostavna; štoviše, puna je asocijacija i mogućih interpretacija. No s obzirom na primjerenu i pametno utjelovljenu temu koja je i najmlađima bliska, već u scenama odlaska na spavanje i mraka, a i onih koje se dogode u zemlji snova, predstava komunicira i opravdava svoj opis plesne predstave za djecu i za odrasle.