Iako smo u Teatru &TD navikli na dramske, više ili manje homogene ili „razbucane“, predstave, odlična je novost da su u svojim repertoarnim promišljanjima posegnuli za plesnim predstavama. Prva plesna predstava pod nazivom Monomit (Branimir Norac & Škvadra) nastala je na glazbu Branimira Norca i u koreografiji Marte Habulin, a nastupile su Eva Kocić i Gendis Putri Kartini (Polukružna dvorana Teatar ITD, 24.6.2021.).
U zamračenom prostoru koji povremeno presijecaju snopovi svjetlosti (Martin Šatović) dvije mlade žene, odjevene u vrlo slične ružičaste haljine-hlače (Barbara Radelja), grčevito se drže uzajamno oslonjene leđima… Sa svoje četiri noge pokreću se poput nekog čudovišnog, nadnaravnog bića, a promjena osvjetljenja oko njih stvara neku hramsku, gotovo ritualnu atmosferu. Povremeno se njih dvije odvajaju, no to je kratkotrajno kao da su podvrgnute nekoj slaboj, ali ustrajnoj sili (gravitaciji).
Odlazak, povratak i bivanje dijelovi su junačke priče o Monomitu (Joseph Campbell) ili kako je naznačio Thornton Wilder: „Mit nije priča koja se čita s lijeva na desno, od početka do kraja, već stvar koja se cijelo vrijeme drži pred očima.“
Uvijek kada ne mogu u potpunosti očitati značenje, ali mi se viđeno sviđa, pitam se moramo li uvijek u onome što gledamo tražiti smisao ili se smijemo, kao sada, prepustiti izuzetnoj Norčevoj glazbi, meditativnim plesnim kretnjama i neuobičajenoj atmosferi.